Uticaj Bugarske na Srbiju i obrnuto kroz istoriju je bio svakakav, ali što se tiče turizma, samo lepo može da se kaže. Oni dolaze da dočekaju Novu godinu kod nas, a vole i naše planine. Zimovanje i letovanje nas Srba u Bugarskoj je postalo redovno. Kako vidim na sajtovima turističkih agencija, ima ponuda i za doček Nove godine u Sofiji. Na nekim slikama sam videla da je Sofija baš lepa u zimskim snežnim danima. Ono što sam za ovo kratko vreme boravka primetila jeste da Bugari vole našu hranu. Na dva mesta u gradu sam videla kioske koji se zovu „Srpski roštilj“, dok smo u jednom malo fensi restoranu naručili i „Srpski hleb“, baš da vidimo kakav je. U meniju je bila i Karađorđeva šnicla, to nismo probali uz pretpostavku da je možda kao i naša, ali ko zna.
Takozvani „Srpki hleb“, možda se takav pravi na području Pirota, ja ne znam, ali bio je vrlo ukusan!
„Srpksi roštilj“ kao brza hrana
Takođe smo bili i u etno restoranu koji ima najviše ocena na Google mapi i zove se „Hadžidraganova kuća“ Mislili smo da je to bugarski etno restoran, međutim, muzika koja se sve vreme čula u pozadini je bila makedonska, tako da smo zaključili da je gazda možda i Makedonac, ko zna... U ponudi su bili neki dugažki ražnjevi, meso kao da je nataknuto na sablju.
Enterijer restorana je bio još i bolji nego hrana, jer ipak i taj makedonsko bugarski roštilj ne može da nadmaši ovaj što jedemo u Srbiji.
Takođe smo videli po pekarama u ponudi slatki uskršnji hleb, koji se u Bugara zove Kozunak.
Ono na čemu možemo da im pozavidimo jeste što već odavno imaju metro i što je on vrlo lepo uređen, kažu da je i ovo napravljeno uz pomoć Rusa. Uvek su umeli da priklone ka ječam.
Eto, to je moja kratka priča o Sofiji, koja me je prijatno iznenadila, a moje saputnike ipak više neprijatno. Ako „gledate“ i pamtite ono što je malo oronulo i zastarelo van centra grada, Sofija vam se neće dopasti. Ako „imate oči“ za njene lepe parkove, ljupko uređen i kompaktan centar, onda će vam biti lepa kao što je i meni. Pretpostavljam da nisu „ludi“ svi oni turisti sa svih strana Sveta što dolaze da je vide, posebno što je lepo uređena i predstavljena daleka istorija rimskog grada Serdika.
Za kraj da dodam i nešto komično, a to je da oni ponegde nemaju ostrvo za putnike koji izlaze/ulaze u tramvaj na sredini ulice, već istu moraju da pretrčavaju, u sred centra, e toga nema ni kod nas.