Ok, ovo je bilo baš ozbiljno, sad ćemo dodati i malo trivijalnog, da razvedrimo atmosferu.
Elem, vraćamo se tako iz šetnje i ja kažem vodičkinji Petri kako me je oduševilo i to što je grad tako čist, nema ni grafita...
Tačnije, videh svega 2, jednu poetsko-razgledničastu izjavu večne ljubavi, i kvalitetan crno-beli Dučićev portret. I to portret koji je umetnik potpisao još 2012. godine, a nije se našao nijedan pametnjaković da se preko njega potpiše, napiše ime omiljenog kluba i sl.
Kaže mi Petra: To je zato što Vladika ne voli kad je prljav grad, a... mi volimo Vladiku. I čist grad. Smeška se na moje zbunjeno lice, pa dodaje,
Osim toga: šta radi Čak Noris u Trebinju?
Šta?
Šta Vladika kaže!
Pa se snuždi: bar je tako bilo dosad...
I kreće priču o tom starom gradskom jezgru.
Trude se da mu vrate prvobitni lik, skidanjem fasada koje su sakrile ove fantastične kamene zidove. U planu je i sređivanje pločnika, sad su betonirani, i to neravno, pa nije sve u skladu. A trebalo bi biti. Turizam ima veliki potencijal.
Tu je, recimo, i Anđelkina kapija, koja se takođe nalazi unutar starog grada, i postala je svojevrstan turistički brend, a Trebinjci se šale da je to portal koji direktno vodi u dvorište jedne kuće u Birčaninovoj ulici u Beogradu...
Ali ja, eto, nisam slikala tu kapiju.
Uglavnom iz razloga što, u svojoj totalnoj televizijskoj hendikepiranosti, nisam imala pojma o čemu Petra govori, a i zato što je ispred bila gužva sva tri puta kad sam tuda prošla...
Pa dobro, evo pojašnjenja za ostale TV-retarde kao što sam ja (ako takvih uopšte ima), a koje mi je sledećeg dana kazala moja iznenađena drugarica: Anđelka je lik iz TV serije 'Ranjeni orao', koju je RTS snimio pre nekoliko godina... Stoji na lokaciji i tabla sa tim obaveštenjem, ali ni to nisam konstatovala.
Moja smotana fotka fokusirana je levo od kapije, na intresantnu ruševinu koja je poslužila kafiću prekoputa da tu osloni šank i klupicu...
… dok je prilaz tom ulicom izgledao ovako: