I…..kreće avantura!!!.
Osećaj je neopsiv… Opet, ne mogu da se opustim dovoljno, jer krajičkom levog oka gledam u mladjeg sina, krajičkom desnog oka gledam u starijeg sina..a oni, ma, kao na vrhu sveta
….
Uživanje počinje!!! Ovo je odlično!!!
Čini mi se da nismo ni krenuli, a skiper viče: Righ now, right now (bilo je i nekih Holandjana u nasem čamcu pa se čika služio engleskim (ako se tako može nazvati
). To znači da samo veslači sa desne strane čamca veslaju. Medjutim, par veslača sa leve strane je ‘’spavalo’’ i oni su nastavili da veslaju tako da smo se već na samom staru okrenuli i za malo prevrnuli
, ali sveje ispalo ok
.
Krećemo mirnim tokom, ali uskoro čujemo prvu jaču huku reke u daljini
. Buka se brzo pojačavala a sa njom i naše uzbudjenje
Prvi Bršanovački buk je uspešno savladan uz instrukcije skipera Nailazimo na još veće bukove, skiper komanduje, svi ga slušaju ali brzina je to – u sekundi smo bili do mokre kože, ali ostadosmo u čamcu
Upravo na tom mestu, na steni u blizini je stajao fotograf koji beleži ludi momenat i reakcije veslača u susretu sa prvim većim iskušenjem. . Jako lepa uspomena.
Inače taj fotograf je iz Foče i uvek slika raftere, slike koštaju ja mislim 1 EUR (a možda i 1 KM, već sam zaboravila, stvarno smešna cifra). Nastavljamo dalje: ‘’right now, left now, every body go, go – I say, everybody go
, don’t sleep, go now,go ’’. Ruke već polako počinju da ‘’otpadaju’’ malo – malo pa nailazimo na bukove, brzake… Napokon, čujemo skipera i najomiljeniju komandu : ‘’everybody stop now’’.
To znači spuštaj vesla i pusti da te reka nosi…
Čamac sam ide levo –desno, nije uopšte ravno, ima stena i brzaka ali to je iskustvo skipera koji zna kad, šta i kako treba
Posle nekog vremena dolazimo do mirnog dela Tare, sada možemo fotografisati… Ne mogu rečima opisati lepotu same reke i celog kanjona.
Šta god napisala neće dočarati tu bistrinu reke, to zelenilo drveća, to plavetnilo neba..
Možemo, ako želimo, i da se malo ‘’bućnemo’’ ali temperatura vode je 5 stepeni, pa ko voli nek izvoli… Ja jok
. Mada, dragi je skočio sa čamca ali čini mi se da sam ga već sledećeg sekunda videla kako se vraća
.
S obzirom da je voda jako čista, možemo je i piti…Ja sam probala malo tarske vode
.
Stižemo do mesta Sastasvci, gde se Tara spaja sa Pivom, i gde se sjedinjenje nastavljaju u Drinu. Nastavljamo Drinom, vožnja je sada mirna i tek svremena na vreme zaveslamo kako bismo ‘’pogurali’’ čamac- Uživamo svim čulima, upijamo lepotu, mir , spokoj…
Posle skoro 25 km adrenalina i doživljaja od kojeg zastaje dah stižemo do našeg rafting centra, tačno ispod terase. Čeka nas topla voda, tuširanje i spreman ručak. Za ručak imamo priliku specijalitete ovog podneblja, za početak vruća teleća čorba, zatim jagnjetina, jaretina, teletina pod sačem , sa ukusnim povrćem takodje ispod sača, salate, domaće pite ispod sača, ječmeni, još vruć hleb i naravno kolači…Urmašice su im neprevazidjene
.
Koliko smo mi pojeli, ma da ne poveruje čovek gde nam je sve stalo
. Tek kad smo počeli da jedemo, shvatili smo koliko nam je planinski vazduh i veslanje probudilo apetit (ili smo se mi samo tako tešili
) Posle ručka smo zalegli na ležaljke i sabirali utiske.
Neko je odmarao uz knjigu, neko uz neku društvenu igru, a neko je samo upijao mirise, zvuke, boje...
Inače, pored nas, u kampu je bilo oko stotinak gostiju: Poljaci, Slovenci, Danci, Holandjani, Hrvati, Madjari, mladi, stari - najmladje dete je imalo oko 4 godine.
Ubrzo je pao mrak, stiže i večera, potom druženje uz ‘’logorsku vatru’’ i muziku.
Ne moram reći da smo ubrzo krenuli na spavanje. Umor je učinio svoje a sutra nas čeka nova avantura …safari, tj. pešačenje po obroncima Zelengore…Moramo se odmoriti i ''obnoviti'' snagu