Volos, bučni grad duhovaNa mene je Volos ostavio utisak grada u kom ljudi ne žive. Bez obzira što je bio špic letnje sezone i puno turista (to se moglo videti po plažama na Pelionu), sam grad je bio zastaršujuće prazan. U gradu ima dosta ulica uređenih kao šetališna zona, ali tu nije bilo skoro nikoga. Svi gosti, a verovatno i domaći bi se u večernjim satim skupljali u rivi, koja je prilično široka i dugačka, ni tu nikada nije bila gužva. Sa druge strane, bez obzira što nije bilo ljudi, relativno veći broj automobila po ulicama bi pravio priličnu buku. To je razlog zašto verovatno ne bih ponovo birala smeštaj u ovom gradu. Meni je ipak sveukupan boravak bio prijatan, grad mi se u suštini dopao, baš zbog onih praznih ulica i široke rive za „zen“ šetnje.
Prvo jutro u Volosu
Pogled na luku i deo zaliva
Jutarnji džoging na rivi. Pretpostavljam da su to uglavnom turisti sa Zapada. Videla sam sporadično i ponekog ribara. (To je od prilike to, što ste videli od ljudi na slikama, kao i moju senku dok sam fotografisala. ) Sa desne strane vidi se dvostruka kolovozna traka kojom se ulazi u Volos.
Nastavaljamo šetnju dugačkom rivom.
Nije tako ranu ujutru, ali sunce još nije obasjalo celu rivu. Ovde samo uveče ima malo više ljudi, a najviše se skupljaju na večeri u tavernama, koje se vide sa leve strane.