Pre svega, želim da naglasim da će moj putopis biti vrlo kratak, kao što je nažalost bio i moj boravak. Želela sam više dana da ostanem u Atini, da obiđem najvažnije istorijske lokalitete, da odem do rivijere i možda i da na ulicama osetim duh ovog grada. U Atini sam provela samo par sati i tada sam samo na kratko obišla Akropolj.
Kada uđete u Atinu sa severa, ubrzo će vam se u daljini ukazati Akropolj i uz pomoć putokaza na ulicama, lako ćete doći do brda na kom se nalazi, u samom centru grada. Pošto je bila subota prepodne, bio je iznenađujuće prazan grad. Gužva je bila samo u delu gde su istorijski spomenici i šetališna zona Atine, turisti iz svih krajeva sveta su pravili živu i veselu atmosferu. Zahvaljujući tome što je neradan dan, u podnožju Akropolja smo brzo našli besplatno parking mesto na stotinak metar od uređenog pešačkog puta, koji vodi do glavnog ulaza u Akrpolj. Postoji još jedan ulaz, ali vam preporučujem da koristite glavni, jer ćete tu sigurno mnogo brže ući na lokalitet. Još da dodam, da je uzbrdica ka Akropolju sasvim blaga, ne treba verovati pričama da je tuda teško ići. Odmah na početku ove staze nalazi se veliki muzej Akropolja, koji nažalost nismo stigli da obiđemo. Mnogi kažu da u muzeju toliko toga ima da se vidi, da je čak i važnije i interesantnije od posete samom Akropolju. Da dodam još, ako uspete da rezervišete ulaznice preko interneta, nećete čekati dugačke redove za kupovinu istih. Ovim putopisom ću najpre izneti lične utiske, a istorijske podatke će eventualno samo ponegde pomenuti.
Akropolj je svetilšte posvećeno boginji Atini, koja je prema antičkom verovanju, zaštitnica grada Atine.
Odhmah čim se uđe u ograđeni prostor Akropolja, sa desne strane se nalazi Herodotov amfitatar (digresija, posle amfiteatra u Epidaurusu, svi drugi su manje interesantni)
Posle toga pred vama će se ukazati Propilaja (odnosno glavni ulaz u svetilište) sa velikim stepenicama, koje ste sigurno mnogo puta već videli na TV-u i na raznim slikama.
Tu već počinje tzv „opasna zona“, jer su stepenice ekstremno klizave, neravne i visoke. Redovna slika na ovim stepeništima je upravo ovakva, puno turista se uporno i željno penje, ne obraćajući mnogo pažnju na krajnje nezgodne stepenice.
Sa leve strane pre ulaza ima i osamljenih mesta, za one koji vole da proučavaju detalje.
Sa desne strane od stepeništa nalazi se najstariji hram na lokalitetu, Svetilište Atine Nike, ali nažalost, iz nekog razloga nemam sliku. Samo da kažem da je mnogo manja u odnosu na Partenon, ali i starija. Naravno, građena i rušena više puta u toku istorije.