Petronije, evo i mi da se umešamo u temu!
Posle tvojih više nego odličnih fotografija i utisaka koje si nam preneo ovde, a i one od novogodišnje posete Atini, pa sad i ovog filma od majstora
Jelenebate, ja baš i nemam šta tu da tražim!!!
Ipak, preneću vam utiske sa jednodnevnog izleta u Atinu iz Edipsosa. Čisto da ako se neko reši da ode na jednidnevni izlet zna kako bi to moglo da izgleda.
(Inače mi smo dve nedelje proveli u Atini pre nekoliko godina i jednom davno smo proveli mesec dana na letovanju u kampu u Glyfadi na jugu Atine.)
Naš izlet u AtinuIako znamo da se za jedan dan jako malo može obići u gradu kao što je Atina, naprasno smo odlučili da krenemo. Ali nešto nas je vuklo da makar samo malo prošetamo.
"Prvo fruštuk, ondak na put!"
Krenuli smo rano ujutru trajektom iz Edipsosa u Arkitsu koja je na kopnenom delu, tačno preko puta. Isplovili smo na vreme.
Suncem obasjan Edipsos izgleda prelepo.
I mala luka u koju su se ribari odavno vratili.
Moja malenkost uživa, a Edipsos se vidi u daljini.
A ispred nas Atika.
Oko sat ipo smo putovali autoputem iz Arkitse do Atine. Usput smo videli "polja" solarnih ploča kako se sijaju na suncu, kao i ogroman broj plastenika!
Vodič nam je pričao šta je sve u planu da se obidje i ponešto nam ispričao o gradu. Na samom ulazu u grad u autobus je ušao i nov vodič koji nas je svo vreme obilaska veoma stručno upoznavao sa znamenitostima pored kojih smo prolazili, kao i uopšte o stanju u Atini. Evo par slika.
Neću vam pisati šta je šta, jer o Atini ima toliko napisanog na internetu da bi bilo smešno da vam sad o tome pišem, pogotovo što je Petronije već to odlično obradio!
Autobusom smo prošli sporom vožnjom pored najvažnijih mesta.
Izašli smo jedino kod rekonstruisanog stadiona gde su održane prve olimpijske igre.
Krajnje odredište je bilo brdo sa kog se vidi panorama Atine, Akropolj, pa čak i Pirej ako je vedar i bistar dan.
Mi smo se pre penjanja na brdo odvojili od grupe rešivši da prošetamo po Plaki.
Onaj boemski osećaj kojim je nekad odisala Plaka može se osetiti samo noću. Tada sve blješti, iz svake taverne čujete zvuke sirtakija i šire se mirisi iz kuhinja restorana. Turisti se guraju uskim ulicama Plake, kupuju suvenire...fotografišu...
Sada u po bela dana, po vrućini, nije to to. Gledali smo da nadjemo tavernu u dubokom hladu, pa kad malo dodjemo k' sebi nastavimo do sledeće taverne!
Hiron nije mogao da zaobidje neke radnje. Obzirom da on iz hobija pravi violine, morao je ovde da udje!
Mene su zanimale neke druge stvari...
Stigli smo do glavne trgovačke, Ermou ulice. Tu je tek bila ludnica! Gomile Kineza, Japanaca, Afrikanaca, Amerikanaca... su sa punim luksuznim velikim kesama jurili iz radnje u radnju.
Naravno da smo i mi nešto kupili.
Malo, malo pa smo našli neki hlad...