Pilio (Πήλιο
) je, kao što znate, planina na kojoj su živeli kentauri, ali to je očigledno bilo jako davno, danas su konji na drugim pozicijama...
Msm, i u Grčkoj, i kod nas...
Penjali smo se malo tim serpentinama na planinu, prizor je potpuno nestvaran. Put nije bio baš sjajan, neujednačene širine, braća Grci voze... k’o što voze... a na putu može da se naleti i na npr. zapregu, ili čiču koji tera magarence, tako da – oprez u vožnji.
Sela na planini su lepa, ponegde poprečne ulice ostale pod kaldrmom ili stepenicama, u centru trg i uobičajeno kafanče pod ogromnim platanom, prodavnice suvenira i lokalnih slatkih proizvoda (med, slatko, ratluk, rakija
). Izvori i potoci svuda.
Videću da iskopam i te slike...
Mi smo večerali u Makrinici, zovu je ’balkon Volosa’, verovatno zbog strateški pozicionirane terase kafane
. Evo panorame odozgore
E,da, ovi kružići po noćnom nebu nisu NLO, nego fleke od slanih kapljica, jer nisam primetila da mi je isprskan objektiv...
Celo poluostrvo je bogato vodom, i sve je lepo i zeleno. Nije onako sprženo žuto, suvo i kamenito, kao što zna da bude po Grčkoj.
Šuma je uglavnom listopadna ispod 1000m visine, pa kad kreneš uz planinu, izgleda k’o da se penješ na npr Avalu ili Frušku Goru
, samo sa strane ukraj puta ne štrči bagrenje nego smokve
Ima čak i ribnjaka i pastrmke po potocima.