Izlet u VolosIz Kala Nere u kojoj smo bili stacionirani postoji redovna autobuska linija za Volos na svakih sat pa i češće. Volos je udaljen svega 18 km.
Naoružali smo se mapom na kojoj nam je vodič obeležila mesta gde staje autobus.
Brojevi na mapi su objašnjeni, tako da znate gde se nalaze važnije stvari koje treba obići.
Ove putače u ulici Dimitriados znače mesta gde treba sići pri dolasku, a putače u ulici Jasonos su mesta gde treba ući u autobus pri povratku.
Mi smo sišli bliže starom delu grada i, naravno, odmah otišli na jednu izložbu slika u Art Centru Djordjo de Kiriko.
Veliki trg...
...sa kog se sa leve strane vidi luka i brodogradilište, pravo je Gradska Kuća, a levo je ulica u kojoj je Art Centar.
Lako ćete prepoznati Hirona koji žurno ulazi na izložbu.
Djordjo de Kiriko je vrlo poznat italijanski slikar, osnivač metafizičkog umetničkog pravca, rodjen u Volosu. Njegov otac je projektovao i izgradio železničku prugu u Tesaliji i onu koja se i sad koristi na Pilionu ( za izlete ).
U Volos smo uglavnom išli zbog Art Centra.
Medjutim, kad smo već tu rešili smo malo da prošetamo. Grad nije na mene ostavio neki jak utisak. Tu i tamo se naleti na neku interesantnu ulicu ili lepu zgradu.
Pešačka zona je duuugačka ulica paralelna sa morem. Prepuna je radnji sa firmiranom robom, a ima i onih sasvim običnih, za svakoga po nešto.
Meni je privukla pažnju jedna biljka, a la četinari ali su joj krajevi grana žuti.
Nemojte da mislite da je ono u crvenom duh! To moj foto aparat radi kad ga stavim u HDR!!!
Ova zgrada mi se dopala.
Sve ulice u Volosu su vrlo uzane i uglavnom jednosmerne, a u nekima samo stoje motorbicikli kojih ima strašno puno.
Nismo bili na pijaci, ali smo kod jednog parkića naleteli na tezgu sa začinima, domaćim maslinovim uljem i medom. Cene su takve da "otpadaju uši".
Seli smo u jedan od brojnih restorana na obali i pojeli po sladoled.
Zatim prošetali uz more. Vidi se da su stanovnoci Volosa bogati jer su im jahte velike i odlično opremljene.
Ovo je slikano sa polovine šetališta. Čisto da steknete utisak!
Tu je i prelepa zgrada Grčke Banke.
Zatim pozorište i bioskop...
I malo dalje Univerzitet i Arheološki muzej kom smo ostali dužni, jer je došlo vreme za zadnji autobus tog dana.
Vesela grupa matoraca kampera, Norvežana, iz kampa Sikija je bila u autobusu kad i mi, u oba pravca. Kad smo se u povratku sreli na autobuskoj stanici, krenuli smo da se pozdravljamo kao da se znamo oduvek! A ljude smo prvi put videli!!!
Pošto je u dolasku iz Kala Nere bila gužva, mi smo sedeli odvojeno. Kad su na sledećoj stanici ušli kamperi, jedan od njih je seo do mene, skinuo šešir, naklonio se i rekao "Ja sam ankl Džon!" Na to sam se ja nasmejala i pretstavila. Svi smo potom pričali u glas. Neko na engleskom, neko na francuskom... U povratku smo nastavili priču i zapričali se tako da su oni promašili stanicu! Sreća da je vozač stao, pa nisu morali puno da se vraćaju!
Usput sam iz autobusa napravila par fotografija.
Nemam pojma šta je šta, al' je mnogo lepo!
Bio je to jedan kratak izlet. Da smo se za njega malo pripremali više bismo toga i videli, ovako to je to!