Vetroviti Andros 2019Da budem potpuno iskren na početku, Andros nije bio prvi izbor za ovo leto. Gledao sam neka turistički izrabljenija ostrva ali nisam uspevao da sklopim kombinaciju aviona, trajekta i slobodnog i cenom prihvatljivog smeštaja. Pogledao sam šta nam je Slađa pisala i rekao sebi da plaže uopšte ne izgledaju tako loše i posle par mejlova složio celu konstrukciju. I kako sam kasnije čitao o Androsu sve mi se više i više sviđao.
Na početku da postavim nekoliko opštih informacija o Androsu i mapu radi lakšem snalaženja (meni je lakše da čitam o nekoj destinaciji kada mogu da pratim gde se ta mesta nalaze i kako su povezana). Pripada grupi Kikladskih ostrva i po površini je posle Naksosa najveće ostrvo u ovoj grupaciji. Takođe je najbliže kopnu pa ga na neki način i to određuje. Ostrvo je dugačko oko 40km i široko oko 16km i ti podaci vam mogu reći da se lako obilazi.
Prema grčkoj mitologiji stvaranje Kikladskih ostrva se pripisuje bogu Neptunu. Kaže se da je morski bog pretvorio nimfe Kiklade u ostrva, kada su ga naljutile. Druge legende navode da je njihovo ime izvedeno od reči koja znači krug, jer su ostrva razbacana oko svetog ostrva Delos ili zato što su vetrovi koji duvaju konstantno terali čamce da se okreću u krug. Andros i Mikonos bili su sinovi Anio-a vladara Delosa koji su se zaljubili u istu devojku. Da bi smirio strasti otac ih je poslao da vladaju susednim ostrvima koja su po njima i dobila ime (možda vam bude zanimljivo da im se brat zvao Tasos).
Zbog položaja Kiklada između kontinenata Grčke, Azije i Afrike, bili su važna trgovačka veza tokom svoje istorije i širili su razvoj kulture na regione. To znači i da su brojni osvajači bili na ovim ostrvima, počev od Rimljana, Vizantije, Mletaka, Turaka i svi su oni ostavljali nešto od svoje kulture i arhitekture na ostrvu.
Iako pripadaju Kikladima Andros se značajno razlikuje od ostalih ostrva iz ove grupe koje sam video. Zbog blizine Atine (trajekt koji povezuje sva ostrva putuje oko 2 sata, ali brzim gliserima se stiže za 40 minuta) na ostrvu su živeli bogati brodovlasnici i moreplovci koji nisu voleli gužvu velikog grada. Naišao sam i na podatak da je između dva svetska rata na Androsu bilo registrovano najviše komercijalnih brodova posle Pireja. Vredno je napomenuti da je početkom 20. veka vlasnik broda Dimitris Moraitis koji je živeo na Androsu pokrenuo morsku rutu Grčka - Severna Amerika. Zato su kuće ovde raskošne, izgrađene u neoklasičnom stilu, spratne i pastelnih fasada. Potpuno drugačije od skromnih prizemnih belih kuća sa plavim drvenim žaluzinama.
Druga velika razlika je što je Andros sa bujnom vegetacijom i mnogo pijaće vode. Po nekima Andros je minijatura Grčke, ima visoke planine, mnogo klisura, male reke, doline zasađene vinovom lozom, čempresima, hrastovima, voćkama, maslinama, vrele banjske izvore. Priroda je potpuno netaknuta i stvorena za istraživače i avanturiste. U gotovo svim restoranima ćete dobiti hladnu izvorsku vodu uz narudžbinu.
I treća velika razlika je da ostrvo uošte nije turistički komercijalizovano. Procentualno je malo stranaca i većinu turista čine Grci i primetno je vikendom veća gužva kada dođu Atinjani. Pri čemu reč gužva uzmite sa rezervom. Za 10 dana boravka na ostrvu niko mi se nije obratio na engleskom i tek nakon mog „blagotelećeg pogleda“ u kome shvate na nisam ništa razumeo krene priča na engleskom koji svi znaju, čak i dekica od 70 godina. To je izazvalo neke druge probleme jer je meni na tabli ispred restorana ispisan samo na grčkom ili u pekari sam morao da se igram igre „a šta je ovo“ i da se nadam da sutra neće promeniti raspored peciva. Zbog takve strukture gostiju i cene su mnogo niže nego na drugim destinacijama i na hranu nikada nisam potrošio manje para. Na primer po preporuci vlasnika apartmana sam išao u deo „za poneti“ u okviru supermarketa i porcija jela je 2,15e za vegeterijansko jelo, 3,15e za musaku, pasticio, papucaki, ćufte i 4,15e za meso sa krompirom ili pola pečenog pileta. Svakog dana ima nekoliko jela, odnosno možda u 19h kada sam ja dolazio ostane po nekoliko jela koja su uvek bila topla. I u restoranima je slično, na primer porcija girosa ili 3 suvlakija sa pomfritom i salatom je 6e, jedino je furtalia tradicionalno jelo koje se sprema samo na Androsu bila bezobrazno skupa. Na plažama su dve ležaljke i suncobran od naručenog pića (5e), preko 6e na većini plaža do maksimalno 8e.
Meni se jako sviđa i usluga koja se dobija na ovim ostrvima. Kao i prošle godine na stanici nas je čekao vlasnik apartmana da preveze kofere do smeštaja. Potpuno opremljeni apartman sa kuhinjom i trpezarijom u posebnoj prostoriji. U kuhinji aparati poput velikog frižidera, šporeta sa rernom, tostera, aparata za kafu, ketlera, svi sudovi, tanjiri iz istog kompleta... I mašina za pranje veša jer turisti uglavnom dolazi sa malim koferima. Najviše mi se dopada što vas sačeka tečnost za sudove, sunđer i krpa, potrepštine za kupatilo (papir, šampon, sapun) i u kuhinji šećer, so, kafa, ulje... a u frižideru dve flaše vode, mleko, hleb, dve teglice domaćeg džema, limunada, domaća portokalo pita, kornfleks...Ne morate odmah po dolasku da trčite do prodavnice, a i iskreno kada saberem te troškove to je par desetina eura. Usluga je skoro hotelska sa dnevnim čišćenjem, a zamena posteljine i peškira je svakog drugog dana.
Ko je pratio moja uživo uključenja seća se da sam prvih dana bio nezadovoljan jer sam imao nesreću da me dočeka loše vreme. To na Kikladima znači da vetar duva jako. Da se razumemo vetar na ovim ostrvima duva stalno, ali obično je to od sredine avgusta povetarac koji vas rashlađuje ali je ove godine duvao pa skoro olujno. Lokalci su nosili teksas jakne i marame što je meni bilo smešno, kao i gazda koji je tvrdio da meltemi 2000 godina duva isto u julu i početkom avgusta ali da onda prestaje i da nema pojma šta mu je ove godine. Sa ovim vetrom sam se susreo i na Rodosu i na Kritu ali suprotno tim ostrvima ovde na plažama nema talasa (tako su pozicionirane) ali pošto je najfiniji pesak kada krene peščani oblak on se uvuče svuda (u kosu, oči, peškire, torbe, gaće) i prosto boli kada vas ošine po leđima. I u vodi kao da vas neko prska stalno. Naravno da je drugačiji osećaj i kada izađete iz vode i zna da bude hladnjikavo.
Druga mana svih Kiklada je hladnija voda. Ona je skoro konstantna celog leta između 22 (jun) – 24 (avgust, septembar) stepena. Mislio sam da oćutim da sam naopak jer meni to baš prija i ne volim „barasta“ mora
. Da li zbog hladne vode, struja, položaja ili čega god voda je kristalno čista i prozirna i uopšte neću da pričam na temu trave, meduza, izlivanja kanalizacije...
Ostrvo je slabo naseljeno i postoje 4 veća mesta, Gavrio koji je luka, Batsi koji je turistički resort, Korti koji je raj za windsurfing i Andros ili Hora – glavni grad. Pri tome je najveći Andros sa svega 1200 stanovnika. Magistralni put povezuje ova mesta i nalazi se sa zapadne strane ostrva (na karti donje strane ostrva) i sa njega kreću odvajanja ka mestima na istočnoj strani.
Slađa je pisala da je Batsi najbolje mesto za smeštaj. I mnogi turistički blogovi i forumi tako kažu. Nalazi se samo na 7 km od luke, praktično na magistralnom putu pa je obilazak plaža lakši, ima solidnu peščanu plažu, u krugu od 10 km se nalaze najlepše uređene plaže, mnogo smeštaja, restorana, nešto prodavnica... Ali
. Gledajući slike meni je mesto delovalo toliko isprazno da sam izabrao smeštaj u Hori. Hora ima definitivno više šarma i lepše sam se osećao u večernjoj šetnji tamo a svakako sam planirao da ceo dan provodim na drugim plažama, a ne na gradskoj. Ipak ova informacija može biti važna statičnijim turistima koji vole uređene plaže sa ležaljkama jer je u tom slučaju Batsi svakako bolji izbor. I iz Hore se do svih ovih uređenih plaža može stići busom, putovanje traje oko 50 minuta. Međutim prevoz nije toliko čest i ide na svaka 2 sata. I poslepodnevni polasci su u 17:30 i kasnije u 19:45. Prvi polazak je suviše rano za povratak sa plaže, a za drugi je već pao mrak u septembru. Mnogo veći problem je što je polazak autobusa sa početne stanice uslovljen dolaskom trajekta i ako on kasni i autobus će krenuti tek kada pokupi putnike koji su stigli na ostrvo. To je super kada dolazite, ali kada čekate 20/30/40 minuta na magistrali onda to kvari utisak. Da nije bilo vetra i da su čamci prevozili do plaža kako sam ja planirao verovatno na neke od ovih plaža ne bih ni otišao.
Ovog puta ću pisati po danima obilaska pa ću malo kombinovati plaže sa ostalim znamenitostima, a sam grad ću ostaviti za kraj. Pri tome će prvi dani obilaska autobusom biti jednostavni, jedna plaža dnevno, dok sam sa autom imao ritam dve plaže i još nešto usputno.