Elem, krecemo:
Place: Pocetak autoputa Beograd-Nis…
Date: 20.06.2011.
Time: 7:30 AM
Plan: Da se krene dan ranije, prespava u Volosu i porani na trajekt.
Nasa Skiathos avantura pocela je rano ujutro, doruckovali, seli u kola, odvrnuli Santanu…. Znam, znam, covek nije bas Grk, ali kad se uskladjujes sa decijim zeljama, nekako uvek na kraju ispadne po njihovom... (Hvala bogu da smo prerasli 10 ljutih gusara i slicne razbolele lisice )
Putovali smo lagano, uz postovanje ogranicenja brzine, i usputna povremena stajanja (Pauza 1: Romantik, kafica i razgibavanje – citaj: trckaranje oko bazena i kratko kvasenje nogu u jezeru, sve skupa cca pola sata, pauza 2: kafic ‘sa one strane grcke granice’, maznuli neke pituljice koje smo poneli od kuce, prvu ‘greek’ kaficu i, naravno, sladoled, opet oko pola sata, pauza 3: olimpijska regija, Platamonas, rucak u taverni na plazi, iznad samog mora – ok, malo skuplje zbog ‘umjetnickog dojma’ shuma talasa, al nek ide zivot…Jos malo setanja, razgibavanja, razgledanja izloga i sl, sto je trajalo oko 1,5 sat)
Granice smo presli brzo, najduze zadrzavanje na ulasku u Makedoniju, oko 45 minuta, ko zna zbog cega… Svi ostali prelasci merili su se u minutima, jednocifreno…
U Volos smo stigli nakon oko 14 sati puta i cekirali se u
hotelu Jason, u luci. Nemaju cetvorokrevetne sobe, ali su nam ponudili trokrevetnu za 60 €, sto nam je bilo ok (ja sa decom komotno stajem na spojeni dupli krevet). Bez rezervacije, bez najave, bez problema… Obratiti paznju da je ovo ipak jun mesec, a i imali smo jos jedan hotel/dzoker u rukavu, zlu ne trebalo. Postoje tu naokolo jos neki hoteli, spolja gledano verovatno su slicne kategorije (dovoljno dobri za prespavati), ali nismo ulazili da se raspitujemo za cene. Prosetali, vecerali giros, pojeli sladoled, tusiranje i popadali u nesvest… Naravno, navili smo dva telefona na 6:00, za svaki slucaj, cisto da bismo imali vremena za dorucak. Posto Grci otvaraju lokale tek nakon 9h ujutro, a frka nam bilo da jurimo neki 0-24h fast food, ‘odmah tu, od prvog sledeceg semafora, tri coska gore, pa jedan cosak levo’, klopali smo sta smo poneli u rancu, somuncice, sendvic-sir, naseckanu sunkicu iz vakuum-pakovanja i coko mleko sto smo kupili prethodno vece. Klopali = spremni za pokret.
Da,
parking u luci (kapija parkinga je odmah pored kapije gde se ulazi za ukrcanje na trajekte, a tacno prekoputa Jason hotela), klasican parking gde se pri ulasku dobije kartica, a kad izlazis: prvo platis, na blagajni ili automatu, dobijes kartonce sa bar-kodom, i na izlaznoj rampi stavis kartonce na citac i izadjes. Slicno kao kod nas (po Beogradu). Normalno cita nase tablice (doduse mi nemamo nijedno komplikovano slovo). Cene: prvi i drugi sat su 1,5 €, nakon toga svaki sat je po 1 €, a u periodu 22-07 cena je 0,5 € sat. Ako neko zeli da ustedi kintu za trajekt ostavljanjem kola tokom celog boravka na ovom parkingu, neka racuna da li mu se isplati, tj zavisi od broja dana. Parking je bezbedan, ogradjen, osvetljen i ima 24h prisutnog cuvara/blagajnika na ulazu.
Karte za trajekt: kupio nam je brat, mesec dana ranije, iako nisu guzve u ovom periodu, ali ipak… Economy klasa,
Cena Volos-Skiathos: kola (Clio) 50, odrasli 2x20,5, deca 2x10 = 111 (Polazak: 7:45, na cilju: 10:15)
Cena Skiathos-Volos: kola 72, odrasli 2x20,5, deca 2x10,5 = 134 (Polazak: 12:20, na cilju: 14:50)
Ukupno: 245€. Zasto se razlikuju cene odlaska i povratka? Nemam pojma, mozda sto je povratak 01.07, a mozda i nije zato… To zna samo Bog i Hellenic Seaways…
Trajekt vozi oko dva ipo sata, udobna voznja, a posto nije bilo guzve, opruzili smo se po sedistima, ipak je ustajanje bilo rano… Putuje se kroz duboki Pagasitikos zaliv, kopno se sve vreme vidi sa obe strane, onda se izadje iz zaliva i – vec smo stigli.
Skiathos. Najzad. Yes!
Smestaj smo rezervisali preko neta, odabrali vilu koju smo videli na netu, covek nam rezervisao, platili mu avans, sredjena stvar. Sacekao nas je u luci, kad i povecu grupu preko agencije sa kojom saradjuje, uputio nas na gazdaricu Mariju (vozi crveni skuter), koja nas je povela do vile
Kypros. Kad sam kod skutera - mala digresija, da ne zaboravim
upozorenje svima koji misle da rentaju nesto na dva tocka: za svojih 10 dana na ostrvu,
videli smo dva puta pandure kako naplacuju kaznu za voznju bez kacige na glavnoj dzadi. Naravoucenije: ne dajte svoje pare grckoj administraciji za gluposti (120€ po glavi bez kacige!?!), bolje ih potrosite na fine stvari, a prema izboru i licnim afinitetima
. Kacige se dobijaju uz skuter, bez dodatnog placanja, samo ih treba staviti. Apartman nas je odusevio, prvi put da imamo ovoliko prostora. Odvojena soba za roditelje, cak i otoman, u cosku toaletni stocic i fen za kosu, solidan plakar; ostali deo apartmana ogroman, kuhinja full sa sve klasicnim sporetom, veliki frizider, ‘kuvalo’ za vrucu vodu, aspirator, sav escajg i sudje na broju, ukljucujuci i veliku tepsiju, hmm? Kupatilo solidne velicine, ugaona tus-kadica sa zavesom, ormaric iznad lavaboa, prozorcic, lepo. Prostor za decu dovoljno sirok, sobni stolic izmedju njihovih kreveta, i jos mesta koliko volis. Klima uredjaj, koji nam nije bio potreban, TV (takodje nepotreban, ali ‘ajde, neka ga ima). Dve terase, istocna i zapadna, obe sa komarnikom, stolovi, stolice, veliko zicano susilo za ves (dovoljno veliko za peskire sa plaze, peskire posle kupanja, i vrlo veliki broj mokrih kupacih gaca), cak i stipaljke – doduse samo 12, ali ionako uvek nosim jos 24 svojih specijalno morskih krokodilki, da vetar ne odnese nase gace (ne damo ih neprijatelju – posebno imajuci u vidu posto su kod njih, a posto kod nasih Kineza). Gazdarica ljubazna, nasmejana, dala nam svoj broj mobilnog, kljuc od apartmana, ‘everything Ok?’, ‘Ok’, i uzdravlje, ode na svom motorinu. Videli smo je samo jos jednom, slucajno, kad smo banuli u sobu popodne, dok je spremala. Sobe je cistila svaki dan, peskire menjala svaki drugi, posteljinu na 5 dana. Nenametljiva, efikasna, nevidljiva, savrsena gazdarica.
Vila je nesto ispod stanice 4, znaci – bas u gradu, ispod magistrale, pored Papadijamanti ulice. Nema saobracaja, milina, tisina, a u gradu si za tri minuta lagane setnje. Jeste uzbrdo od luke, ali ne toliko da bude ‘jezikdopoda’ u povratku.
Ovo je normalna vila, nista ono fensi iskljucivanje struje kad zakljucas vrata, tako da smo komotno ostavljali raznorazne baterije na punjacima. Tople vode koliko hoces, u svako doba dana i noci, pritisak vode bolji nego kod mene na 10. spratu. Vila je nova, fino sredjena, namestaj nov, kreveti udobni, celokupan utisak izuzetno povoljan.
Mesta za parkiranje bilo je ispred vile, ima i mali parking u ulicici ispod, isto u hladu, ako pritreba.
Komarci: ima ih, ne bas u rojevima kao npr na Kalemegdanu, ali ujedi na pocrveneloj kozi nikako nisu preporucljivi, pa smo se mi junacki branili – u sobi ukljucena Raid bocica sa isparivacem (dovoljna je bila jedna za ceo prostor), a kad se ide napolje, imamo oprobanu praksu da pazarimo Off sprej (u stvari nije sprej nego ima atomizer-rasprsivac) i time se prskamo po rukama i nogama. Nije bas jeftin tamo (pre sam ga kupovala u Lilly-ju, ali vec 2 godine ga nema), sad je najjeftiniji koji smo nasli u bakalnici bio 6.8 € bocica (mislim 120 ml), ali to nam traje posle do kraja leta kod kuce, pa mi dodje ok. Naknadni info: ima u Tesco radnjama po ceni oko 3 €, u Mađarskoj i u HR.
Kupili smo i grcku sim karticu, na vrhu Papadijamanti ulice ima Vodafone, 5 € je kartica sa 1€ kredita – kome treba. Devojke koje rade tamo dobro znaju engleski, sve ce vam objasniti, pa i kako da podesite jezik operatera na engleski .
Geografija: nadmorska visina najviseg dela je ispod 500 m, ali je to od pocetne visine 0, pa imajte to u vidu ako pesacite po ostrvu. Nude se i organizovane walking tours, tako da pretpostavljam da ima ko voli/moze/zeli i da hoda okolo po plazama. Mi smo bili kolima, pa nije problem, i ne primecujes koliko je uspona na putu, ali su mi upali u oci i poneki biciklisti na tom putu, kako vrte pedale na brdskom stepenu prenosa – kao ‘tour de France’, nije bas slatko na visokoj temparaturi, i ako nosis tonu stvari za plazu. Naravno neki putuju ‘light’ peske ili biciklom, ali ko je sa decom to bas i nije izvodljivo.
Voda iz cesme: dobra je za kuvanje, ali bas nije ukusna za pice, iako jeste ispravna – malo je slankasta (sto za kafu moze da smeta, pa smo kuvali kaficu sa vodom iz flase). Zakljucak – voda se, ipak, kupuje.
Strajkovi: ni ‘Š’ od štrajka nije se dao uociti nigde na ostrvu. Domacini ljubazni, nasmejani, na usluzi, struja, voda, sve normalno, 48 sati koliko je trajao izvikani strajk, nismo primetili nista neobicno, cak je i banka radila normalno (rekose negde na TV da i banke strajkuju), trajekti sibali kao i obicno, pumpe, radnje, sve najnormalnije. Pitas Grke za strajk, odmahuju rukom, ma to ih se ne tice… Opusteno…
Putarine Solun-Volos 2.8,/,3.10,2.30,1,2.9 (ona crta / je za rampu koja posoji, ali ne naplacuje prolaz) U povratku nismo platili ni na poslednjoj pred Solun. Skupilo se po 10ak vozila na svakoj rampi, kad oni izadjose iz kabina i pocese da masu kao saobracajci da se prolazi. Lepo. Neocekivano, ali lepo.
Internet kafici: ima ih po gradu, (cak i po plazama), najuocljiviji (meni i najlepsi) je Portobello, kod sredine Papadijamanti ulice. Ako je neko zainteresovan, funkcionise i razmena polovnih knjiga za 1€.
Bezbednost: svuda po netu pricaju se slavopojke o bezbednosti na ostrvu, nema prosjacenja, kriminala, droge, sve je bezbedno. Ok, mislim ja, normalno je da se oni hvale, zbog turizma, a da li je sve bas tako... Evo naseg, pozitivnog iskustva: malo dete je zaboravilo torbicu sa mobilnim u toaletu na Bourtzi. To smo primetili tek posle 2 sata setnje, i vratili se, trkom, u pustoj nadi da nadjemo bar torbicu (i ona nova...) 'Nema, neko mi je uzeo...' vec nabira nosic da zaplace. Ok, hajde da pitamo u kaficu – Izvinite, dete je zaboravilo malu belu torbicu sa belim mobilnim... Jel' ova? Izroni ispod sanka. Jupi!!! Skakanje od radosti, nos u tasnu: Sve mi je tu! Thank you so much! Pazi ti ovo dete, sta sve zna... Idemo mi tako, a ja nesto mislim: koje su sanse da se ovo desi u Bgd-u? Tuga... Bi me skoro stid zbog nas...
Cene – ne mnogo vise od Beograda, naravno: pre sedanja u restoran/kafic/bar proveri se cenovnik – sedne svako gde mu odgovara. Ima varijanti gde su nudili ceo meni vecere za dvoje za 20 € sa sve vinom i desertom, giros pita je svuda 2.5 €, sokici 2-2.5 flasice/konzerve, cedjena narandza 4€, nes 2.2-3, grcka kafica uglavnom 2€, pivo toceno (veliko ) 3-4 €. Ostala pica nismo probavali. U svim kaficima funkcionise happy hour sa povoljnijom varijantom cene, videcete vec kad prosetate-istaknuto je svuda kad je happy hour i koje su ponude cena.
Nama nekako odgovara varijanta: dorucak u apartmanu (npr omlet, mazalice, pecivo iz pekare), rucak u taverni na plazi gde se zateknemo, laka vecera u apartmanu ili giros i palacinke u gradu. Kad sam kod palacinki, u Carefour-u imaju gotove tortilje (8kom za 2.27 €), neutralnog ukusa, kao i kod nas, mogu malo da se ugreju na ringli, a nutela im je bolja od nase (kazu klinci), i tako…Marinopulos/Carrefour: Mleko 1l Delta 1.57€, coko mleko 1l 1.22, Testenine barilla 500g 1.16, jogurt 05l 1.29, Nutella casa 200g 1.63,coko cip cookies 1.36, tyropita smrznuta 990g 2.98 (ovde mi postade jasna ona velika okrugla tepsija), 6 jaja 0.99, sunka vakuum iseckana 130g 4.13 (!), kukuruz u klipu 3 kom 2.72 (kuvani/peceni na ulici je 2€ komad), sladoledi kornet 10 kom 2.93 (ko ima dobru komoru za led I pre polaska: nutela tegla 700g 3.97. Voce im je takodje ok, npr. lubenica po gradu bila 0.7, a u Marinopulosu 0.3 € po kg.
Ostale radnje-marketi nisu toliko skuplji u svemu, recimo max 20-30%, ali su dosta skuplji (negde i 2x skuplji!) osnovni proizvodi, tj. voda, hleb, mleko. Sve proizvode tipa kreme za suncanje, hemije uopste, gledajte da ponesete, tamo cene udaraju po usima. Nama ponestalo mazalice za sunce, najjeftinija varijanta kreme sa faktorom 30 (Carroten kids) koji smo nasli je 13.8, cena im je isla i do 19, sto je bruka, ali generalno i nemaju puno tih krema sa visokim faktorom zastite (a mi porodicno svi belci...), dakleM snabdevajte se na vreme.
U tavernama na plazi – sad cu cene malo napamet, (koliko smo uspevali da istumacimoračune), recimo: giros porcija sa krompiricima i salatom-garnirungom 6.5-7.5 €, grcka salata 5.5-6.5 € (vrlo velika porcija, uvek sa domaćinskom kriskom feta sira), porcija pomfri-a 3 €, probali smo u taverni Thalassa na Kukunarijesu i chicken nuggets (komadići pohovane piletine, nije ono *** kao u McDonalds-u) cini mi se 6, spageti napolitana 6, bolonjeze 6.5, club sandwich 6.5-7. Klopali smo i kod Ivana u Pasta Pazza, najbolje pizze koje smo klopali na ostrvu, (3 komada za 2 odraslih i 2 dece), 7.5 – 9 zavisi koju izaberes, i spageti su mu odlicni, porcija skoro da je prevelika za 1 osobu. Sladoledi Algida 2-2.5 € Peciva po pekarama 1.6-2.2 po komadu, kako koje i kako koja pekara-sto blize centru, malo vece cene, jogurt 0.5 obicno 1.4 (na grckom se zove ksinOgala, gala je mleko)
Generalno, moze se i stedljivo, a moze i... kol'ko poneses-tol'ko potrosis. Svi marketi i prodavnice su skuplji od Marinopoulosa (stanica3, u gradu). Bila je i Dia prekoputa, ali je bila zatvorena i kao u renoviranju, kad smo mi bili.
Zasto smo trazili smestaj u gradu: klinci su sad dovoljno veliki/mali da zele da zuje po gradu uvece, citaj: svako vece, ima zilion prodavnica koje sljaste, pa i kad udarimo embargo na kupovinu, vole da makar cunjaju i razgledaju sta ima da se kupi (ma cak i u radnje pecaroske opreme smo ulazili, cak i u knjizaru
). Da i ne pominjem sladolede i kolace. Tako da smo dosli do zakljucka- danju zujanje do plaze (sto ionako ne gine), a navece - ko hoce u grad, a ko nece, moze i da ceifi kaficu na terasi. Moze i da se gucne pivo/vino/alc.po izboru, a ne mora da se vozi nazad, sve peske i laganica. Kad se smorimo od setnje, nazad u sobu na spavanjac.
Sto se tice uzbrdice-nizbrdice, kad sam se ja 'pripremala', nadjoh podatak da je u gradu sve sto je ispod 'magistrale' prihvatljivo, a sto je iznad - nema bas pravila, negde vrlo strmo, a negde ok. Zato smo uzeli smestaj tik ispod magistrale. Grad je od bus stanice 0 do 4, sve do 5. stanice je Megalli Amos (okupasmo se prvi dan, nije narocita, ali nije ni totalno losa. Pesak, talasici, ima lezaljki, ali i mesta da se rasire peskiri. Jeste nizbrdo od puta, ali ne drasticno, bar tu kuda smo mi sisli)
E, plaže: Znam, ima puno izvikanih, i lepe su, nije da nisu, ali su mi nekako sve iste, tj. na isti kalup. Evo šta smo mi obišli, tj gde smo se zadržali: Mandraki, predug nam bio plićak, i pomalo fobično skučena, klincima nešto nije legla. Agila Eleni - crkvica me se dojmila više nego sama plaža. Megalos Asselinos - toliko je duvao vetar, tj talasi tako ogromni, da me bilo strah da uđemo u vodu, ali smo se odlično proveli u šetnji i skupljanju školjkica, nekih ludih pljosnatih kamenova koji sviraju/zvone, sipinih kosti za papagaja, svašta nešto interesantno za male istraživače... Najviše kupanja na Kukunaries plaži - klinci su odabrali, a i meni je bila ok. Ima tuš, kabine za presvlačenje, taverne za klopu, ima borove šumice u zaleđu i ravan teren za frizbi, loptu, isl. tako da mi je bilo ok.
Generalno, ranije smo jednako cunjali po plažama koje su divlje i po uređenim, sad kako smo postali teenager-i, od sve muke moram da biram plaže sa wi-fi, inače je "smor kad nismo u vodi"!?
Deca...
U svakom slučaju, eto impresija sa ovog ostrva.
Slike još nisam imala vremena, ali se nadam da će i to biti uskoro...