To je dobra ideja,mogao bi neko da prebaci u posebnu temu da bi bilo preglednije.
Kao što rekoh od parkinga,tj.da kažemo dna parkinga postoji stepenište kojim se kreće ka vodopadu i pećini,ali ako već posetite manastir da se ne bi vraćali gore postoji stazica kojom se kreće ka pećini.Kada smo mi obilazili manastir kustos nije bio previše rečit (pokazao nam je gde se pale sveće i gde je grob sv.D. i nestao) i jedna stara,pogrbljena žena (old lady Helen) pitala nas je da li želimo da nam priča o čudima sveca.Mi smo bili u fazonu što da ne i onda nam je ona ispričala (ja to ne nadjoh na netu) kako su dvojica braće došli kod svetog Dionisija (koji tad još nije baš bio priznat kod Grka kao čudotvorac) i upitali ga za pomoć jer je jedan brat bio bolestan.Onda su se molili koliko već dana,brat je prohodao,ozdravio i oni su njemu dali pola svog blaga i brodova,tako je podignut manastir i to je bilo jedno od prvih njegovih čudesa.Old lady nam je ispričala kako je i ona bila bolesna i da joj je taj svetac pomogao i zamolila nas da joj donesemo holy water ako smo krenuli do pećine.Mi smo do tad mislili da se prošetamo samo do vodopada ali smo zaključili da možemo i do pećine i uz njene upute tu levo tu desno mi smo krenuli.Na putokazu piše da se stiže za 2o min,a nama je tim dužim putem sa devojčicom od 7 god. i mladjom od 12 kg u nosiljci trebalo oko sat i 10 min.
Ništa preterano zahtevno,ali odgovarajuća obuća je obavezna,
85 % staze je u hladovini,
staza postoji,označena je planinarskom markacijom,
skoro sve vreme se ide uz vodu,pri kraju se predje most,zatim ide carstvo mahovina,i kraj su stepenice niz koje se sliva holy water gore do pećine,
u jednom delu se malo odvaja naviše i tu se kamenje malko odranja te je neophodan oprez ali ništa strašno (za vraćanje istim putem bi bilo malo zajb*** baš zbog tih odrona).
Ako se ide regularnom stazom kojom smo se mi vratili (starija ćera je sve vreme džvanjkala kako je dosadno,a dok smo išli na tamo verala se kao kozica) odmah se predje most i u stvari mi smo odmah na početku pogrešno skrenuli levo umesto desno,a ako se ide ovim dužim putem most se prelazi pri kraju i tu se nailazi na putokaz (koji je nas u tom trenutku iskreno zabrinuo)
Dok smo pešačili šalili smo se da nas je old lady poslala na stazu iskušenja da joj donesemo holy water i da mi moramo da završimo stazu-nema nam druge
Kada smo na kraju stigli do pećine tamo smo zatekli ljude u japankama i bilo je više nego očigledno da nema šanse da su stigli istim putem kao mi (ja sam čak bila ubedjena da se na vrhu tog stepeništa nalazi parking za autobuse
).U jednom trenutku se pojavljuje kustos i kada nas je prepoznao raširi čovek ruke uz :Eeeeeee! ,mi njemu isto :Eeeee! i upita nas gde smo do sad.Kada smo mu pokazali odakle smo stigli tad je već stigao do :OOooooo !!! Sve u svemu došli smo do toga da ne treba baš uvek da slušamo nepoznate starije žene
Takođe nam je ispričao da on tako posebno kada nije gužva voli da popriča,skuva kafu ljudima koji posete manastir,da ih pita kuda su krenuli da im pomogne tako da im olakša,kojim putem i sl. (kada je čuo da smo smešteni u kampu hteo je da nam pokaže zgodna mesta gde bi mogli da prespavamo i napomenuo da nema divljih zveri
).Elem toga jutra prvi čovek koji je posetio manastir se naljutio na njega što mu se meša u život kada ga je pitao koji su mu planovi tako da je ostatak dana bio pomalo na distanci sa posetiocima,a to je sve dovelo do naše super šetnjice stazom iskušenja
.