Davno leto 2000.
Sa decom i prijateljima krenusmo u Crnu Goru...vreo letnji dan, deca umorna od puta... kanjon Morace (uvek sa strepnjom tuda prolazim!)...i prijatelji predloze da napravimo pauzu i prespavamo tu, u staroj kuci njihovih roditelja...stizemo u lepo , prostrano dvoriste....vec se smrkava, sedosmo da popijemo kafu...cera, pozelenela od muke u putu, zaspala na zadnjem sedistu...ostavismo joj malo odskrinut prozor i opustismo se...posle nekog vremena, krenem do auta da vidim sta dete radi...ona spava, a na sofersajbni- ogromna skorpija! Dozovem muza, on klepi ono zivotinjce, izvucemo dete iz auta, uz pregled auta baterijskom lampom...
Hajde sad da legnemo da se odmorimo...ulazimo u kucu (u kojoj niko nije bio od prethodnog leta), a ono, na zidovima, po coskovima-insekti svih vrsta, velicina, boja!
Cera se, za ilustraciju, boji i vinske musice, ja ih ne volim, ali ovo je bilo previse!
Prvo smo lezale u zasebnim krevetima, a kada sam videla da nikad nece zaspati, legne kod mene u krevet, nabismo se ledja uz ledja, lampa ostade upaljena...kada je i mene san poceo da savladjuje, ugasih lampu...bile smo pokrivene do cela!
U neko doba (cini mi se tek sto smo zaspale!), probudi me neka buka...budim se u potpunom mraku, nesto udara....dok se opasuljih, shvatih da lije kisa! Posle onakvog dana!
U trenutku mi sine da smo sav prtljag ostavili napolju, na kolima! I pomislim- kako ovo lije sve stvari ce se ofarbati jedne o druge! Po mraku dodjoh do vrata (svi ostali spavaju, zaboravih sinocnu pricu o tome da tu ima zmija...!), istrcah i poceh da skidam kofere i torbe...sve dovucem u kucu i krenem da vadim! Mokro, mokro, natopljeno (a, dao Bog, nosim uvek skoro celu kucu!) Povadim sve, razbacam po sobi da se susi...i, od svega, samo jedna stvar bese ofarbana bojom sa drugog neceg! Mojoj sreci nije bilo kraja!
Kada smo ustali, voda se slivala sa brda, put kojim smo dosli je bio potpuno neprohodan...srecom, sasvim slucajno, prolazio tuda njihov komsija...video nas prethodnog dana kada smo stigli...i covek nas izvuce, jedan po jedan auto...
Ko je tamo bio, makar nekad, zna o cemu pricam!