Dugo nisam pisala o mojim Katicima...ne zato sto nismo isli, vec zato sto su se desile neke tuzne stvari...i nekoliko clanova porodice Obradovic nas je, nazalost, napustilo...
Za Prvi maj 2026. smo zakazali vidjenje...i, uprkos tuzi koju osecamo, uz ljubav i briznost ostalih clanova, lepo smo proveli praznike...nije bila dobra vremenska prognoza za ovaj period, ali hteli smo da odemo, po svaku cenu...
Trebalo je da putujemo 2 i po sata, a ne 4 i po, kao pre...ali, na prilasku Arilju pocela su cekanja, jer se obnavljao deo puta od Arilja ka Ivanjici...imali smo nekoliko zaustavljanja i cekanja....pa smo putovali nekih 3 sata i 15 minuta...na putu od skretanja za selo Prilike, do Katica, sreli smo neverovatan broj vozila...bilo je bas oblacno...pred Ariljem je pocela i kisa...a tog jutra u Katicima je padao sneg...mi smo stigli posle 15 h...
Tamo su nas docekali sirom rasirenih ruku, a porodica sada ima jos jednu prinovu...kapaciteti su bili popunjeni, a mi smo stigli prvi od svih gostiju...pa smo imali privilegiju da se ispricamo sa nasim dragim Obradovicima i da popijemo kafu i rakiju, kao kod starih dobrih prijatelja....