Glava TREĆAZelena trava doma mogJoš jedno sunčano jutro…
Sneg polako kopni... Imamo vremena za još jednu dooobru šetnju i kafenisanje sa prijateljima...
Koferčići su već spakovani…
Vreme je da se krene nazad, u stvarnost…
Pre mraka krenuli smo nazad. Na 5km od vrha ni traga
. Milina za vožnju!
Ovoga puta uživali smo u predelima kojima smo prolazili.
Usput smo
rodnom gradu i nastavili ka restoranu u kome smo ovo putovanje završili ukusnom večerom.
POGOVORDivčibare su od Beograda udaljene oko 120 km, a od Valjeva oko 40 km.
Prosečna nadmorska visina je oko 1000 m.
Prirodne lepote su vidljive na svakom koraku.
Veoma koristan sajt pogledajte
OVDE .
Na Divčibarama postoje dva hotela iz Titovog doba, nekoliko dečjih odmarališta iz Titovog doba, odmarališta nekoliko jakih državnih firmi, nekoliko manjih privatnih hotela, konačišta i mnogo privatnih kuća za izdavanje.
Na Divčibarama postoji pekara, mesara, pijaca sa nekoliko tezgi, supermarket, nekoliko manjih trafika-prodavnica, pošta, stanica policije, apoteka, ambulanta, pečenjare, restorani i restorančići, konji za jahanje, vozić, suvenirnice, umetnička galerija...
Na stazi Crni vrh ima žičara, ali uglavnom nije u funkciji, čak i kada ima snega.
''Kod babe i dede'' možete ručati domaću čorbu, supu, sarmu, gulaš, roštilj, pojesti palačinke - po povoljnim cenama.
U Divčibarskom zamku možete pojesti porciju ćevapa za 900 dinara, ako ikada neko priđe da vas usluži.
U Restoranu Pepa možete pojesti klasičnu picu po ceni XL pice.
U centru možete za 100 dinara da dobijete lepinju sa odličnim kajmakom ili palačinku, za 200 dinara pljeskavicu i sl, a za 1500 dinara kilogram pečenja - ako stignete na vreme.
Najvažnije je da su Divčibare idealne za šetnje tokom svih godišnjih doba.
REZIMEZa srećnu šetnju stazama detinjstva potrebno je:
- poželeti šetnju
- ubediti druga/drugaricu da krene sa vama
- pronaći slobodan smeštaj tokom raspusta
- dogovoriti se kojom ćete stazom započeti šetnju
- ne nositi punjač za bateriju foto-aparata
- ljubav
- učiniti to što pre, ne čekati ...
... kao što su to učinili...
Kića i Zmaja u priči Staze mog detinjstva