Putovanja u srcu

Mesto gde razmenjuju informacije oni kojima su putovanja u srcu
Danas je Četvrtak, 28 Mart 2024, 20:18

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 24 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2  Sledeća
Autor Poruka
PostPoslato: Četvrtak, 20 Maj 2021, 19:28 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Slika

Bilo jednom....
A, ne!
Prvo zvanična istorija. A kad vam ispričam tu priču, pomislićete da o legendama nisam morala ni da govorim… Ali ja ipak hoću da ih pišem, a vi rešavajte da li ćete čitati :D

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Četvrtak, 20 Maj 2021, 19:32 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Tadašnje prilike (i neprilike)

DakleM, Kosovski boj je završen, Turci su poraženi, a i nama je pobeda bila poražavajuća što se tiče broja izginulih. No, kako god bilo, Srbija sklapa vazalni sporazum sa Turskom, ali i sa Austrougarskom.
Na čelu države je sin cara/kneza Lazara, despot Stefan Lazarević, koji vlada zemljom sve do 1427, a stoluje u Beogradu.
Ovaj čovek je još jedan u nizu naših veoma zanimljivih i neobičnih vladara, ali u ovom eseju neću pisati o njemu, zavređuje poseban tekst na odgovarajućoj temi (kad je budemo spremili ;) )

Despot Stefan Lazarević je uspeo da dobije Beograd i Mačvu od mađarskog kralja Sigismunda 1403. godine, ali je morao postati njegov vazal. Ovo nije bio neobičan politički aranžman u to vreme.

Činjenica da je Srbija raspolagala bogatim rudnicima srebra, kao i stalni priliv stanovnika, omogućili su oporavkak Srbije posle Kosovske pogibelji. Beograd je postao prestonica, i za despotom se u grad naselilo najbogatije stanovništvo i trgovci.

Za vreme vladavine despota Stefana Lazarevića Srbija doživljava preporod. Razvila se vojno, politički, kulturno i ekonomski, a i teritorijalno se proširila. Despot Stefan je ostao upamćen kao vitez, ali i pesnik. Njegova najpoznatija pesma je, naravno da to znate, Slovo ljubve (Reč o ljubavi).


Srbija je tokom srednjeg veka imala ozbiljnu državu, kulturu i pravo. Hoće reći – srednji vek na zapadu Jevrope možda i jeste bio mračan, ali kod nas to nije bio slučaj.

Procenjuje se da je srpski grad Novo Brdo (sa predgrađima) jugoistočno od Prištine imao 8.000 do 10.000 stanovnika u 15. veku (u isto vreme London je imao oko 30.000 stanovnika). Rudnik srebra i zlata kod Novog Brda je tada snabdevao nešto preko 20% evropskih potreba za plemenitim metalima, a posle pripajanja Srebrenice taj udeo je porastao na 35%.
Što bi značilo da legendarno blago kojim su raspolagali ipak nije bilo plod narodne mašte :mrgreen:

Kako nije imao dece, Stefan je na saboru u istoj toj Srebrenici (na planini Rudnik) za naslednika odredio sestrića Đurađa Brankovića, sina svoje starije sestre Mare, a umro je kod Kragujevca 19.7.1427.

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Četvrtak, 20 Maj 2021, 19:39 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Kada je Stefan umro, prema važećem sporazumu Beograd je morao biti vraćen Ugarima, pa je tako Đurađ ostao ne samo bez prestonog grada, već i bez tvrđave iz koje bi vladao...

Jedna od legendi kaže da je despot Đurađ Branković usnio san u kome mu je rečeno da se novi grad mora nalaziti na reci i da je posle toga naredio podizanje tvrđave na ušću reke Jezave u Dunav.

Slika

Slika

Zašto je zaista odabrao ovo mesto, da li zbog proročkog sna, povoljnog strateškog položaja ili (tačne) procene da je od prodora Osmanlija pretnja bila veća nego od Mađara, ostaje nepoznato, tek – odabrano je ovo mesto na obali Dunava, i utvrđen grad koji je postao nova prestonica. Bez obzira što je novi glavni grad Srbije bio dobro utvrđen, morao se predati Osmanlijama već 1439. Vazalni položaj Srbije više nije bio siguran, a posle smrti despota Stefana Lazarevića, sultan Murat II nameravao je da potpuno pripoji Srbiju Osmanlijskom sultanatu.

Despot Đurađ nije uspeo da se odbrani od napada Osmanlija i morao je da napusti Smederevo i Srpsku despotovinu 1439. godine i sa porodicom pređe u Ugarsku. Novo Brdo se branilo do sredine 1441. godine. Zahvaljujući bogatstvu koje je imao i velikoj vojsci koju je okupio Đurađ je primorao Murata II da mu vrati Srpsku despotovinu 1444.

Posle smrti Đurađa Brankovića u decembru 1456. despot je postao njegov najmlađi sin Lazar, ali je i on ubrzo umro u januaru 1458. Pokušaj da se Stepan Tomašević Kotromanić postavi za poslednjeg despota ženidbom sa Lazarevom kćerkom nije produžio život Srpske despotovine, a Mehmed je osvojio Smederevo i Srpsku despotovinu u junu 1459.

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Četvrtak, 20 Maj 2021, 20:24 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Kako je izgrađen grad

Slika

Mesto je Đurađ izabrao sa osloncem na Dunav i granicu Ugarske, četrdeset kilometara nizvodno od Beograda i deset kilometara uzvodno od ušća Velike Morave u Dunav, jedne od najvažnijih tačaka Balkanskog poluostrva.

Slika

Slika


Tu je ravnica, pa je sagrađen vodeni grad, opkoljen Dunavom i Jezavom, a sa treće strane prokopan je rov sa vodom. Građen je od 1428. do 1430. godine, kako se vidi iz velikog natpisa izvedenog opekama na jednoj kuli unutrašnjeg (malog) grada.
U originalu tekst glasi: „В Христа Бога благоверни деспот Гург господин Србљу и Поморју зетскому заповешћу његовом сазида се овај град в лето 6938 (1430)".

Slika

Nažalost, nemam bolju fotku. Možda će dodati kolege putnici…

Ovakvih natpisa na tvrđavama koji su opstali do današnjih dana ima jako malo, a u Srbiji je jedini primer Smederevo. Ima ih kažu još po teritorijama Vizantije, a sa te strane je možda i uzet model za zidove i kule, jer se zna da je radove vodio Kantakuzen, brat Đurđeve žene Irine.

Veliki grad je trebalo da bude pravi ozbiljni prestoni grad, a ne samo vojno utvrđenje sa posadom.
Slika

Zbog velike brzine kojom je smederevska tvrđava građena, mnogi su graditelji umrli od gladi i iznemoglosti. Za glavnog krivca, narod je proglasio despoticu Jerinu – ženu despota Đurđa kojoj je i do danas ostalo ime “prokleta”. Postoji čak i pesma o starini Novaku koji govori zašto se odmetnuo u hajduke:
„Jes mi bilo za nevolju ljutu:
Ako moreš znati i pamtiti,
Kad Jerina Smederevo gradi,
Pa naredi mene u argatluk,
Argatovah tri godine dana,
I ja vukoh drvlje i kamenje
Sve uz moja kola i volove,
I za pune do tri godinice
Ja ne stekoh pare ni dinara,
Ni zaslužih na noge opanke!
I to bih joj, brate, oprostio;
Kad sagradi Smedereva grada,
Onda stade pa i kule zida,
Pozlaćuje vrata i pendžere,
Pa nametnu namet na vilaet,
Sve na kuću po tri litre zlata,
To je, brate, po trista dukata!
Ko imade, i predade blago;
Ko predade, onaj i ostade;
Ja sam bio čovek siromašan,
Ne imadoh da predadem blago,
Uzeh budak, s čim sam argatov'o,
Pa s budakom odoh u hajduke“

Tokom izgradnje grada kamen je donošen iz Viminacijuma, sa Kosmaja i iz tvrđave Ram na Dunavu. Zapravo, donošen je i sa nekih drugih mesta, i iz nekih znatno starijih objekata, od kojih su neka bila hramovi, a neke i nekropole… Reče nam vodič da je tu bila doneta čak i nekakva 2m visoka skulptura žene u dugoj haljini, svakako iz nekog starog hrama, ali je narod pričao kako je to neka Jerinina 'veštičija' rabota… Koliko je ovakvo snabdevanje građevinskim materijalom bilo tek zbog uštede vremena korišćenjem najbližih mesta gde se kamen mogao naći, a koliko je - kao što ima tvrdnji - bilo ezoterijski motivisano, to sada ne možemo znati. Tek, eto, i do danas se neki od tih kamenova 'specijalne namene' mogu videti u zidinama…


Smederevska tvrđava je, dakle, trougaone osnove, i nalazi se na ušću reke Jezave u Dunav. Grad ima 25 visokih kula i sastoji se od Velikog i Malog grada. Mali grad je sagrađen prvi i u njemu je bila rezidencija Despota Đurđa i njegove porodice, kao i biblioteka i kovnica novca. Pored lava koji korača, heraldičkog simbola porodice Branković, na novcu se u više različitih varijanti javlja i ime grada Smedereva.

U središtu dvorišta Malog grada bio je bunar, a uz dunavski bedem sazidana je reprezentativna palata sa četiri velike bifore (dvodelna prozora) i salom na spratu.
Slika

Slika

Slika

Slika

Stambeni deo dvora bio je u posebnoj kamenoj zgradi. Zgradice koje se vide na našim fotkama su zapravo kulise izrađene za potrebu snimanja izvesne serije. Originalne zgrade nisu opstale, a zbog dodatih filmskih elemenata, vide se svega dva od ovih prozora
Slika


Zatim je podignut i Veliki grad sa bedemima, a sa kopnene strane prokopan je rov koji je spajao reke Dunav i Jezavu. U Velikom gradu Smederevske tvrđave su bili smešteni vojnici i lokalno stanovništvo.

Veliki grad je imao 19 kula, masivnih i visokih preko 20 metara, i pet kapija. Kopnena strana bedema bila je ojačana sa 11 kula, masivnih i visokih preko 20 metara. Unutar bedema bila je zadužbina despota Đurđa, crkva posvećena Blagovestima, kasnije porušena, i još jedna manja, verovatno dvorska crkva koja je kasnije pretvorena u džamiju.

Razmere ovog mesta možda će biti jasnije ako priložim jednu 'spoljnu' fotografiju koja sadrži nekakav reper za dimenzije, desilo se da je to autobus :D
Slika


Pad Smederevske tvrđave 1459. godine označio je i konačni pad srpske srednjevekovne države.

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Četvrtak, 20 Maj 2021, 20:33 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Turska vojska napustila je Smederevo 1867. godine, kada ga zajedno sa još šest srpskih gradova predaje knezu Mihailu, i tvrđava je do kraja 19. veka bila dobro očuvana.

Međutim, za vreme Prvog svetskog rata i prelaska Austrijanaca preko Dunava stari grad je bio žestoko bombardovan (čak i topovima od 42 cm) i teško oštećen.

Zatim je u Drugom sv. ratu doživeo novo razaranje neverovatnom misterioznom eksplozijom skladišta municije u tvrđavi - pretpostavlja se da je mogla biti izazvana diverzijom. Veći deo grada van zidina, do čak i sela udaljenih desetak kilometara uokolo, takođe je stradao od ove eksplozije i izginulo je oko tri hiljade žitelja Smedereva, a svaki drugi je bio povređen ili ranjen. Crn dan.

I najzad su, pred kraj Drugog rata, engleski bombarderi dovršili njegovo rušenje. Tako je Smederevski grad od najlepšeg i najočuvanijeg srednjevekovnog grada, ostao do današnjih dana u tužno ruševnom stanju, u meri da čak neke, od eksplozija još uvek nakrivljene kule, predstavljaju životnu opasnost za prolaznike.
O neeksplodiranim minama da se i ne govori…

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Četvrtak, 20 Maj 2021, 20:36 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Šta kaže narod…

Narodno predanje, kako već rekosmo, tvrdi da je Smederevsku tvrđavu zidala Jerina, baš ona Prokleta Jerina iz narodnih pesama, zapravo Irina Kantakuzin, vizantijska princeza, druga žena Đurađa Brankovića. Legenda tvrdi da je Smederevo sazidala tako što je terala narod na kuluk, čak su i trudnice morale da nose teško kamenje...
Takođe zli jezici kažu da je mladim momcima nakon provedene noći s njima odsecala glave, da je iz nje zračila nekakva demonska sila pa bi svaki put kad stane na travu, trava pod njom izgorela.

Totalna veštica…

Uz to, mora da je živela par stotina godina kad je uspela da izgradi onolike gradove po Srbiji koji se njenim imenom nazivaju ;)

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Četvrtak, 20 Maj 2021, 20:52 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Arheologija

Postoji, sigurno znate, i legenda o blagu koje je Jerina, pre nego što su osvajači prodrli u utvrđenje, zakopala u lagumima negde na teritoriji tvrđave, da ga nikada niko ne nađe...

Arheološka iskopavanja u tvrđavi i dalje traju. Radovima na otkopavanju temelja još uvek veoma misteriozne crkvice u okviru tvrđave (za koju se sa sigurnošću ne zna kada je prvi put podignuta), 2012. godine je pronađen grob za sada nepoznate plemkinje.

Slika

Uz skelet su pronađene naušnice sa ugraviranim grbom Nemanjića i inicijalima Marije Paleolog, druge žene Stefana Dečanskog. Prema antropološkim analizama, to je skelet ženske osobe visine oko 150 centimetara, starosti od 70 do 75 godina kada je umrla.
U tvrđavi su pronađene i vaze, predmeti od keramike i srednjovekovno oružje, i nalazi se mogu pogledati u smederevskom muzeju.

Arheolozi veruju u to da se na ovom prostoru nalaze ostaci Saborne crkve posvećene Blagoveštenju, koju je despot Đurađ podigao kao svoju zadužbinu.

U njoj su, po istorijskim podacima, bile pohranjene mošti jednog od apostola Hristovih, jevanđeliste Luke koje je Đurađ otkupio za 30.000 dukata, verujući da su poslednja zaštita i spas srpske despotovine. Put kojim su mošti stigle u Srbiju nije poznat. Zabeleženo je samo to da je jedno konačenje učinjeno u manastiru Gračanici. Dvanaesti januar 1453. godine ustanovljen je kao praznik prenosa moštiju. Litija u kojoj je kovčeg sa moštima nošen prošla je ulicama grada i oko njegovih zidina u nameri da ih utvrdi i učini neosvojivim.

U litiji je naravno bio i despot Đurađ Branković sa porodicom: suprugom Irinom, sinovima Grgurom, Stefanom i Lazarom, kćerima Jelenom i Marom. Zabeleženo je da su dolazak svetinje pratili "svi episkopi srpski, časni igumani i đakoni u čistim odeždama i sa časnim krstovima kao i svo plemstvo srbsko".

Mošti su pohranjene u tu Sabornu crkvu Blagoveštenja koju je, kako je zabeleženo, Đurađ gradio po uzoru na Resavu- zadužbinu despota Stefana. Veruje se da smederevski hram nije zaostajao, ni po veličini ni po uređenosti.

Međutim, o tome kakva je bila sudbina ove crkve nakon pada Smedereva 1459. nema nikakvih pisanih tragova.

Postoje verovanja da je nakon konačnog pada grada u turske ruke crkva porušena, verovatno posle 1460. godine, a da su njeni fragmenti uzidani u tursko kupatilo – hamam, kao i u Vodenu kulu na ušću Jezave u Dunav, koju su Turci podigli radi bolje odbrane grada.
Slika

U hramu je, kako se takođe verovalo, sahranjen i sam despot Đurađ Branković, a njegovo počivalište je druga velika misterija ove tvrđave.

Godine 1453, dakle, Carigrad je pao, a mošti apostola Luke donete su u Smederevo, odakle su 1459. prenete u Bosnu, a potom 1463. u Dubrovnik, pa u Veneciju. Tajna ovog najsvetijeg svetilišta, gde su mošti bile čuvane u Smederevu, do danas je skrivena ispod zemlje.


Naravno, naša je država ozbiljna, 2010. godine je angažovan nemački arheološki institut iz Frankfurta da izvrši satelitsko snimanje tvrđave i izradi geomagnetnu mapu terena dubine do 3m.
Ovo je, naravno, bio ozbiljan projekat, a izrada te mape nakon snimanja je trajala mesecima…
Epilog? Paaa, nije pronađeno ništa! Kako ništa? Ups, smetalo im je rastinje, pa zbog njega ova komplikovana oprema nije mogla da snimi podzemlje…
Čekbre, rastinje?!
Slika

Naravno da bi nam rekli da su otkrili gde je ta crkva.
Naravno da bi nam rekli da su mapirali te lagume ispod grada.
Naravno da bi nam rekli i da su usnimili i eventualno zakopano silno nebrojeno blago.

Naravno da bi rekli, profesionalci su to.
I ne makar kakvi, nego švapski profesionalci. :think: :snooty:

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Četvrtak, 20 Maj 2021, 21:06 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
O despotu sam htela da ispričam još jednu vinjeticu koja govori dosta o njegovom karakteru, pogledu na svet i načinu kako se vodi država. Za tu priču sam saznala relativno davno, od istoričara-vodiča ture koja je obišla i Firencu. Htedoh ja, ali sam relativno skoro našla na netu jedan tekst koji to sasvim lepo opisuje, pa ću ga ovde citirati:

'Kada je u XV veku Turska osvojila Balkan, Vizantija i druge pravoslavne zemlje zatražiše pomoć od zapadnih zemalja, a ovi ih ucene da će im pomoći pod uslovom da pravoslavna crkva prizna vrhovnu vlast Vatikana. Patrijarsi svih pravoslavnih zemalja i Vizantije su podlegli tom pritisku i zakazan je sastanak u Firenci 1439. godine. Svi su došli na sastanak uključujući i ruskog patrijarha. Svi, osim srpskog patrijarha jer je vladar Srbije, despot Đurađ Branković rekao srpskom patrijarhu da će ga obesiti ukoliko ode u Firencu.

Despot Đurađ je tada u svom odgovoru franciskancu Jovanu Kapistranu napisao: “Evo 90 godina živeh sa ovom verom mojih predaka i u njoj se moja duša kupala. Zbog toga me moji podanici smatraju mudrim mada nesrećnim čovekom. Sada bi vi želeli da to promenim i da moj narod pomisli da sam podetinjio i postao senilan. Radije bih umro nego izdao veru svojih predaka.”

U Firenci su svi pravoslavni verski poglavari potpisali uniju sa Vatikanom, svi osim srpskog. Kada je ruski knez Vasil II za ovo saznao proterao je svog patrijarha zbog sramote koju je naneo Rusiji. U Carigradu su nastali neredi kada su građani saznali da Srbi nisu potpisali i vaseljenski patrijarh je morao da se povuče. Vatikan to nikada nije oprostio Srbima.'

Izvor: https://milos.io/razlike-izmedu-pravoslavne-i-katolicke-crkve/

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 24 Maj 2021, 16:26 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Još nešto detalja o vremenu u kome se dešavao taj pokušaj ujedinjenja, tzv 'Firentinska unija' (… propala unija, of kors. To je bio drugi pokušaj Vatikana da ostvari ovaj svoj cilj. Prethodni je bio dva veka ranije, valjda nije spoiler ako kažem da je i taj propao :mrgreen: Pošto izgleda da od pravoslavaca nema pogodnih/podobnih/poslušnih sagovornika, poslednjih 50ak godina u toku je okolni put, formiranjem nečega što je nazvano Chrislam – ne znam je li to nastavak ideje o 'jednoj svetskoj religiji/vladi/državi/moneti' ili mi tu opet proradila varijanta tzv 'teorije zavere'…).

DakleM, Turska je – preko Srbije – krenula na Ugarsku 1437. godine, i tada je skoro cela Srbija bila pregažena i osvojena, a Đurađ se sa porodicom sklonio na svoje posede u Ugarskoj (Ugarski kralj mu je poklonio posede u Sremu, Bačkoj i Banatu, na koje je on onda naseljavao Srbe. Bio je jedan od najbogatijih i najuglednijig ugarskih barona). To je dakle taj 'egzil', kada Đurađ intenzivnim diplomatskim aktivnostima pokušava da u Evropi pronađe pomoć za suprotstavljanje Osmanlijama i njihovom pohodu protiv hrišćana, ali nailazi na slab odziv i na svakojaka neprihvatljiva uslovljavanja…
Godine 1443. je najzad dogovoren taj kontraudar, i silna vojska (smatra se da je bilo čak 25 do 27 hiljada vojnika, od kojih je 8 hiljada dao Đurađ Branković), pod komandom ugarskog kralja Vladislava i Janka Hunjadija (Sibinjanin Janka :D), krenula je na jug, preko Kruševca i Niša sve do Sofije. Ovaj pohod, zvani 'Duga vojna', je bio uspešan i, iako je ta vojska zbog teške zime i oskudnog snabdevanja morala da se vrati nazad, došlo je do pregovora i uspostavljen je mir 1444. godine. Despot se vratio u svoju Srbiju. Međutim, nisu svi u Ugarskoj bili zadovoljni mirovnim sporazumom, i želeli su da nastave rat sa Turcima. Tako je i Hunjadi zagovarao ratovanje, pa mu je Đurađ dao svoje posede u Ugarskoj u zalog, kao bi ovaj odustao od vojevanja i poštovao potpisani mir, tako neophodan Srbiji.

Međutim, kako to već biva prevagnula je opcija 'jastrebova' nad 'golubovima', i pokrenut je suludi krstaški pohod u kome je Đurađ odbio da učestvuje.
Pohod je vodio Janko Hunjadi, a kritična bitka ovog rata zbila se 17. do 19. oktobra 1448. godine, baš na istom onom balkanskom čvorištu gde su se u istoriji često carstva lomila i stvarala – na Kosovu.
To mesto definitivno nosi neku sudbinsku energiju…

Elem, zbog odbijanja da učestvuje u ovom ratu, Đurađ je sa ugarske strane nazvan izdajnikom hrišćanstva, pa se ta stigma tokom vremena nekako prenela na njegovog oca Vuka Brankovića i na onaj prethodni Kosovski boj - gde je Vuk komandovao desnim krilom naše vojske, i bio jedan od heroja te bitke, a nikako izdajnik…

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Poslednji put menjao jack dana Ponedeljak, 24 Maj 2021, 17:01, izmenjena samo jedanput

Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 24 Maj 2021, 16:30 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Despot Đurađ je bio, dakle, ne samo stasit i fizički snažan ratnik i dobar strateg, već i obrazovan, uman i mudar čovek, a i bogat, jer je Srbija bila bogata, kao što već rekosmo.

Na njegovom dvoru se živelo raskošno, i sjaj tog dvora privlačio je, osim domaće vlastele, i Dubrovčane, Grke, Mađare, Turke. Neki od njih imali su visoka mesta kao „gospoda od Smedereva", i uživali Đurđevo poverenje. U Smederevu je postojala i kolonija dubrovačkih trgovaca, a bilo je i dosta Grka – što izbeglih pred turskim osvajanjem, što pridošlima sa despinom Jerinom.

Pri svemu tome, bio je i izrazito duhovan - i u ličnom životu, a i (nastavljajući manir Nemanjića) kao velikodušni ktitor manastira i crkava kako po Srbiji, tako i po Svetoj Gori.

Na svom dvoru negovao je umetnost koju je takođe ostavio naslednicima kao tradiciju.
Konstantin filozof je u Smederevu napisao Žitije Stefana Lazarevića. Smederevo je postalo centar u koji su se sjatili mnogi naši i od Turaka izbegli bugarski i grčki književnici, prepisivači i sastavljači originalnih dela srpske srednjevekovne književnosti. Čak 24 knjige napisano je u Smederevu tog vremena.

Kir Stefan Srbin, domestik (dirigent), kao prvi dvorski kompozitor, upravo je na despotovom dvoru pisao muziku neuporedive lepote, beleženu neumama. To su psaltike na srpskom i grčkom jeziku "Ninja sili" i "Vkusite", horske kompozicije komponovane u najlepšem maniru srednjevekovne vizantijske i crkvene muzike.
Njihovi originalni zapisi su uništeni prilikom bombardovanja Narodne biblioteke Srbije, 6. aprila 1941. godine, kada su Hitlerovi generalisimusi isplanirali i kulturni genocid.

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Poslednji put menjao jack dana Ponedeljak, 24 Maj 2021, 17:03, izmenjena samo jedanput

Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 24 Maj 2021, 16:54 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Leta gospodnjeg 6964 (1456.) u decembru mesecu, umro je despot Đurađ Branković u svom letnjikovcu na Rudniku, a Jerinu je, pretpostavlja se, otrovao njen najmlađi sin Lazar u tvrđavi na Ostrovici, jednom od vrhova Rudnika, 3. maja 1457. godine.

E, sad još malo legende…

Jedna od misterija planine Rudnik o kojoj se pripoveda jeste blago despota Đurađa Brankovića i njegove žene 'proklete' Jerine.

Već sam pomenula da njihovi grobovi nisu pronađeni u Smederevskoj tvrđavi, pa čak nisu pronađeni ni temelji te crkve gde bi trebalo da počivaju…

Postoji verovanje, za koje ne znam koliko je oslonjeno na podatke, koje tvrdi da su despot Đurađ Branković i njegova Jerina sahranjeni u jednoj crkvici u Krivoj Reci pod Rudnikom, u gornjem toku rečice koja se i danas zove Despotovica.

Ima i mišljenja da ovaj najbogatiji vladarski par tog vremena počiva u selu Slavkovica.

Legende pominju i rudničko selo Majdan, ali ...

Postoji i narodno predanje po kojem je srebrni sarkofag sa telom despota Đurađa Brankovića, po njegovoj izričitoj želji, bačen u jezero na vrhu planine Rudnik jer je mislio da je zbog grehova nedostojan da bude sahranjen u zemlji.

Za sada jedino znamo da ništa ne znamo - niko sa sigurnošću ne može da kaže gde su sahranjeni despot Đurađ Branković i njegova, u narodu omražena, žena Jerina.

Međutim…

Prema jednom događaju iz 1972. godine moguće je da je sarkofag najbogatijeg srpskog despota već pronađen?

Postoji takođe i (ok, možda malo tabloidozno, al' šta to mari – legend lives!) svedočenje izvesnog gospodina koji je 1972. godine radio na istakanju jezera na planini Rudnik:
„Nakon što je iskopan odvodni kanal, kada smo opalili poslednju minu, iz jezera je pokuljala voda koja je sa sobom nosila mulj, kamenje, drveće, ali i sarkofag. Sarkofag sam video svojim očima, a videle su ga i moje kolege i bio je napravljen najverovatnije od srebra ili nekog drugog metala jer i posle toliko vekova nije bio zarđao. Naprotiv, imao je metalnosivu boju. Naravno, niko od nas nije smeo da otvori sarkofag koji je rukovodstvo rudnika odmah prevezlo u Beograd, a ja sam kao i drugi mineri posle mesec-dva dobio parče papira na kojem je, kako nam je objašnjeno, bio napisan prevod teksta pronađenog u sarkofagu i koji se, koliko se sećam, odnosio na poslednju želju despota da njegov sarkofag bude bačen u jezero. Nažalost, taj papir nisam sačuvao, niti znam šta je pronađeno u sarkofagu, ali znam da se tih dana naveliko pričalo da je jezero izbacilo sarkofag despota Đurđa Brankovića. Takođe, znam da je posle ovog događaja nekoliko dana policija pretraživala mesto gde je pronađen sarkofag. Međutim, ako neko želi potpun odgovor, onda treba da ga potraži u Beogradu, u nekom od muzeja kojem je sarkofag poslat“.

Holivud bre 'vake priče ne mož' da smisli ;)

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Ponedeljak, 24 Maj 2021, 17:32 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
A, da, zaboravih da pomenem i činjenicu da je na početku Drugog rata nemačka vojska sa Smederevske tvrđave počupala i odnela ono ugrađenog 'specifičnog kamenja posebne zaštitne namene' što nađoše, kao i onu statuu žene/boginje/kakogod, koju Jerina beše donela u Mali grad...

Nisu uspeli svo to kamenje da lociraju i povade iz zidina, ostadoše nekoliki i do nas da stignu kroz vreme...

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Utorak, 25 Maj 2021, 08:12 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Vreme današnje

Sišli smo sa tvrđave, tj sa zidina, pošto se za ravničarske tvrđave kaže da smo bili 'u tvrđavi', a ne 'na tvrđavi'. Razlika je u diferenciji? Nama svejedno, pa ćemo poslušati Smederevce, oni valjda najbolje znaju…

Da, Smederevac je stanovnik grada Smedereva, a smederevac je čuveni šporet na drva, koji u Srbiji nikad neće prestati da se upotrebljava.
A ako ne znate razliku između Smederevke i smederevke, ne vredi ni ja da vam pričam… :snooty:


U savremenom Smederevu, osim tvrđave, ima još nekih zanimljivosti. Ovde se preko leta održavaju mnogobrojne manifestacije i žurke (ok, ok, ovaj deo sam pisala pre ove tekuće šizofrenije, maaalčice kasnim u objavi…):
U aprilu, tu su Nušićevi dani. Preko leta, najpoznatija je pozorišna manifestacija “Tvrđava teatar”, u septembru, tu je “Smederevska jesen” – najstariji praznik grožđa i vina u državi, uvek interesantan za nas turiste. I naravno, tu je Viteški oktobar… Imajući u vidu da je Smederevo jedna od najvećih srednjevekovnih ravničarskih tvrđava u Evropi, ovde je 2019. godine održano svetsko prvenstvo u srednjevekovnim viteškim borbama „Bitka nacija“, koje je ocenjeno i nagrađeno kao najbolje organizovano do tada, tako da bi se ponovilo i prošle 2020. godine, da ne beše to što beše…

Po samom gradu nismo dugo šetali, jedan đir po centru, propisno smrznuti još onom 'košavom sa Dunava' na zidinama tvrđave zbog koje nismo ni pomislili da prošetamo kraj reke, i zato - nađosmo restoranče za grejanje i ručak. Da nije bio januar, tj. da je dan bio duži, „bilo bi drukčije sveeeeee…“ Ovako, tri slike i toliko za ovaj put:

Crkva Svetog Đorđa.
Slika

Viki kaže: „podignuta je 1856. godine i zajedno sa zgradom opštinskog doma i zgradom suda uokviruje centralni gradski trg u Smederevu. Zidan je po ugledu na manastir Manasiju i treći je po veličini hram u Srbiji, sa izuzetno vrednim kompozicijama prenosa moštiju Svetog Luke u Smederevo i Besede na gori.
Slika

Slika

I taj mermerni ikonostas, tako nemanjićki...


Zgrada starog opštinskog doma…
Slika

… izgrađena je dvadesetih godina prošlog veka, po idejnom projektu profesora i akademika, arhitekte Pere Popovića iz Beograda. Na uglu iznad glavnog ulaza, postavljene su četiri alegorijske statue, koje predstavljaju pravdu, red, nauku i kulturu. U zgradi se danas nalazi sedište Podunavskog upravnog okruga.


Zgrada okružnog načelstva
Slika

… danas zgrada Opštinskog suda, je sagrađena između 1886. i 1888.godine. U većem broju prostorija je bila smeštena politička uprava, građevinska i carinska nadleštva, državna štedionica, sreski sud, zatvor, žandarmerija, i tome slične administrativne ustanove.



Znam, znam, ima još zanimljivosti po centru, ali su meni promakle… Ako saputnici ne priskoče, moraćemo se osloniti na cenjenu publiku da učestvuje u ovoj priči i dopuni moje propuste.

Ili ćemo možda da navratimo još koji put…? :think:

No, svakako jedna opcija druge ne isključuje :D

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Poslednji put menjao jack dana Utorak, 25 Maj 2021, 08:41, izmenjena samo jedanput

Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Utorak, 25 Maj 2021, 08:30 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 29 Jul 2015, 19:22
Postovi: 15617
Lokacija: Tu... i tamo
Pol: Seka
Najzad, u vezi tog orla iz naslova:

Dakle, prva zapisana srpska epska pesma je tzv. bugarštica Orao se vijaše, o despotu Brankoviću i Sibinjanin – Janku, zapisana još u tom 15. veku. Od svih epskih pesama usmenog postanja, ona je apsolutno najranije zapisana, i to - u Italiji, nakon neke fešte na kojoj su učestvovali zabavljači Srbi, iz nekog od srpskih naselja kojih je tada još najnormalnije bilo po Italiji.
Prve naredne srpske epske pesme zapisane su tek šest decenija kasnije.
(Usputna napomena: bugarštice nisu u desetercu, deseterac je takođe došao kasnije…)

Istorijska tema ove pesme je tamnovanje ugarskog velmože Sibinjanin Janka (Janoša Hunjadija) u Smederevu, posle njegovog strahovitog stradanja na Kosovu oktobra 1448.

Rekoh već da despot Đurađ nije želeo da se pridruži tako malobrojnoj i slabo opremljenoj vojsci i učestvuje u tom Hunjadijevom poduhvatu, jer je znao da srljaju u propast.
Iz besa što se Đurađ nije priključio pohodu, vojska Sibinjanin Janka je, odlazeći na Kosovo, nemilosrdno pljačkala srpsku zemlju i terorisala narod. Zato je, kad su se sa Kosova vraćali, despot Đurađ pritvorio Janka u Smederevsku tamnicu, kako bi primorao Ugarsku da nadoknadi Srbiji učinjenu štetu.

Ugarski spisi svedoče da se tada prema Janku postupalo s poštovanjem i da je brzo pušten, već o Božiću iste godine.

Narečena pesma glasi ovako:

Orao se vijaše nad gradom Smederevom.
Niktore ne ćaše s njime govoriti,
Nego Janko vojvoda govoraše iz tamnice:
"Molim ti se, orle, sidi malo niže
(Sidi malo niže) da s tobome progovoru.
Bogom te brata jimaju, pođi do smederevske gospode
Da s’ mole slavnomu despotu da m’ otpusti
(Da m’ otpusti) iz tamnice smederevske.
I ako mi Bog pomože i slavni despot pusti
iz tamnice smederevske,
Ja te ću napitati črvene krvce tureške,
Beloga tela viteškoga."


Kad sve ovo ispričah, sad vam malo više liči na prestoni grad?
I meni :lol:

_________________
Mislim PLAVO 8-) Slika Slika Slika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: Utorak, 25 Maj 2021, 14:01 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Petak, 29 Avgust 2014, 11:39
Postovi: 17771
Pol: Seka
:bravo: :ljubac: SVAKA ČAST, VEĆ SAM TI KAZALA DA TREBA DA NAPIŠEŠ KNJIGU O SRBIJI!



jack je napisao:
Despot Stefan Lazarević je uspeo da dobije Beograd i Mačvu od mađarskog kralja Sigismunda 1403. godine, ali je morao postati njegov vazal. Ovo nije bio neobičan politički aranžman u to vreme.
Činjenica da je Srbija raspolagala bogatim rudnicima srebra, kao i stalni priliv stanovnika, omogućili su oporavkak Srbije posle Kosovske pogibelji. Beograd je postao prestonica, i za despotom se u grad naselilo najbogatije stanovništvo i trgovci.
Za vreme vladavine despota Stefana Lazarevića Srbija doživljava preporod. Razvila se vojno, politički, kulturno i ekonomski, a i teritorijalno se proširila. Despot Stefan je ostao upamćen kao vitez, ali i pesnik. Njegova najpoznatija pesma je, naravno da to znate, Slovo ljubve (Reč o ljubavi).
Srbija je tokom srednjeg veka imala ozbiljnu državu, kulturu i pravo. Hoće reći – srednji vek na zapadu Jevrope možda i jeste bio mračan, ali kod nas to nije bio slučaj.

Procvetali su oni što su živeli u Beogradu pod Mađarskom, a ostali su trpeli svakojaki zulum od Turaka. :D


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 24 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je prisutan

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 21 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  

Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Putovanja u srcu © 2014-2019.