GalwayU Irskoj, kao nigde na svetu videćete mnogo nijansi zelene boje na ogromnim prostranstvima livada i pašnjaka i u prelepim šumama.
Spektakularne litice koje se strmoglavo obrušavaju u Atlantski okean, bogata zaostavština Kelta, Vikinga i Normana, kao i pabovi u kojima se nemilice toči čuveno Ginis pivo godinama privlače turiste u Irsku.
Irci su gostoljubljiv i pričljiv narod koji obožava da prepričava legende u koje pomalo i veruju.
Naš običaj da popijemo kafu uz priču, kod njih se to svodi na ispijanje Ginisa za kog važi da leči sve bolesti.
Stara pričalica, Irac Darby O'Gill, je upravnik imanja lorda Fitzpatricka. Darby jako voli da svira na violini narodne irske pesme i igre, ali još više voli da prijateljima u krčmi priča o svojim doživljajima. Tako je ispričao priču kako je jedne noći u planini uhvatio Briana, vilinskog patuljka visokog tri pedlja. Brian je kralj svih vilinskih patuljaka koji žive skriveni duboko ispod zemlje.
Darby je naterao Briana da mu ispuni tri želje. Treća je želja bila ćup pun zlatnika.
Kad se ćup sa zlatnicima stvori pred Darbyjem, kralj Brian ga nagovori da poželi i četvrtu želju. Čim je izrekao četvrtu želju, prve tri, pa i četvrta se poništiše, a Brian mu se vragolasto nasmeja u lice i nestade.
Iz Dublina se vozom za oko 3 sata stiže u Galway.
Ako se odlučite da idete kolima, obratite pažnju!
Vozi se levom stranom, pa možete imati male poteškoće pri skretanju kolima ili pri prelasku ulice ako ste pešak, ali na to se brzo priviknete.
Vozeći se autoputem od Dablina do Galwaya gde god pogledate oko vas su zelene livade i pašnjaci na kojima pase puno krava i ovaca. Na pašnjacima vijugaju bez ikakvog reda niske ograde od kamena koji se nalazi svuda okolo. Priča se da su pre 100-150 godina za vreme "velike gladi" Englezi davali Ircima hranu da prežive. Da se ne bi osjećali beskorisno rekli su im da prave zid od kamena, da zarade za tu hranu. I tako su nastali nepregledni mali kameni zidići preko polja i livada.
Galway je šarmantan, kosmopolitski, napredan, boemski i grad kulture na zapadnoj obali Irske, četvrti po broju stanovnika u Irskoj iza Dublina, Corka i Limericka.Burna istorija ovog grada je posebna priča. Nekada se ovde ovako živelo...
A sada pogled na stari deo grada izgleda ovako...
Nalazi se na ušću reke Corrib u Atlanski Okean. U starom jezgru grada su mala ostrvca koja su povezana mostovima.
Reka kroz grad teče brzo i ponegde pada u slapovima.
Ako malo oslušnete oko sebe odmah ćete uočiti raznolikost kultura u Galway-u, mestu poznatom kao "Grad jednakih", gradu poštovanja i razumevanja različitisti nacija. Osećate kao da ste u krajnje modernoj boemskoj metropoli u kojoj ispod površine kuca duboko tradicionalno srce. Načičkane suvenirnice, svetlucanje Calddagh prstenova u izlozima zlatara, zvuci tradicionalne muzike iz pubova...
Grad je poznat kao "Irski kulturni centar" u kom se organizuju brojni festivali, proslave i sportska zbivanja.
Centar grada je splet ulica sa relativno niskim, živopisnim kućama čije su fasade jako dobro očuvane.
Popularan je i kao primorska destinacija sa lepim plažama i dugačkom, doduše vetrovitom šetalištu.
Grad je poznat i po festivalima. Izdvaja se nadaleko poznata njihova tradicionalna muzika i maestralna igra.
Prve korake irskog plesa odigrali su druidi u svojim ritualima, bar tako kaže legenda. Od tada ples se dosta promenio, ali je ljubav irskog naroda prema igri ostala ista. Na svetskoj sceni pojavljuje se tek početkom devedesetih zahvaljujući Džin Batler i njenom plesnom šou „Riverdens“.