Putovanja u srcu

Mesto gde razmenjuju informacije oni kojima su putovanja u srcu
Danas je Četvrtak, 28 Mart 2024, 21:47

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 14 Posta ] 
Autor Poruka
 Tema posta: 6 dana, 6 gradova
PostPoslato: Četvrtak, 22 Oktobar 2015, 20:28 
Nije prisutan
Početnik
Početnik

Pridružio se: Sreda, 07 Oktobar 2015, 22:24
Postovi: 72
Ćao dragi ljudi!

U ovoj temi, predstavljam vam priče sa mog bloga i meni dragog ovogodišnjeg, prvomajskog putovanja, kada smo sestra i ja za 6 dana, obišle 6 gradova. Ukoliko se članovima foruma dopadaju priče, za ostale destinacije možete pratiti i moju FB stranicu, iako ću se ja truditi da ih podelim i ovde sa vama :).

Hvala Vladi (VlaMar) koji je strpljivo upload-ovao fotografije i svima vama koji ste mi poželili tako toplu dobrodošlicu.

Predstavljam vam Kolmar, Strazbur, Cirih, Bazel, Veronu i malo Venecije :)


Slika

Slika

Pre nekoliko dana, vratila sam se sa instant putovanja, gde smo sestra i ja, za 6 dana, obišle 6 gradova. Još uvek se nisu slegli utisci, pa je možda bolje da odmah sednem i napišem po koju, dok je tema još uvek vruća. Prva destinacija je Venecija o kojoj je već bilo reči ranije. Ovog puta, vreme je bilo divno, pa smo se uglavnom grejale na suncu kao gušteri i isprobavale sve moguće opcije na novom fotoaparatu. Lutale ulicama, preko mostića, nekoliko puta se izgubile, jele pastu, sladoled, pile kafu i najmanje pivo ikad, za, sića, 4e. Ne treba da posebno napominjem, da sam i na ovo putovanje otišla u najjeftinijoj mogućoj varijanti, pa je stoga jasno da smo nakon celog dana u Veneciji, uveče krenuli ka severoistoku Francuske, a čime drugo, nego autobusom. Da je placebo najčudniji efekat, govori činjenica da smo ne znajući, umesto tableta protiv povraćanja, tj. tableta za spavanje, sve vreme pile šumeće tablete za varenje i čvrsto verovale da nas je tableta za spavanje, odnosno za varenje, toliko ošamutila, da se nismo pomerile celu noć i spavale kao bebe.

Slika

Slika

U ranim jutarnjim satima, stigli smo u naše glavno odredište - Kolmar, gradić na severoistoku Francuske, u regiji Alzas. Sama regija je poznata po veoma sušnoj klimi i minimalnoj količini padavina na godišnjem nivou, što je veoma pogodno za vinograde, pa je cela regija ujedno poznata po veoma dobrom belom vinu. Međutim, tri dana, koliko smo proveli u ovom gradiću, kiša nije prestajala. Bukvalno, kao da je neko odvrnuo česmu. Mislim da je za to vreme koliko smo proveli tamo, ona minimalna količina padavina na godišnjem nivou, odradila svoje, i sada je, sigurna sam, vreme sunčano, kakvo će i biti u narednih godinu dana. Međutim, gradić je toliko bajkovit, da se stiče utisak da će iza svakog ugla izaći Crvenkapa. ,,Kuće od čokolade, prozori od marmelade''. Postoji od 9. veka i od tada, stalno se pripajao Nemačkoj, pa Francuskoj, pa Nemačkoj...da bi 1945. godine, definitivno bio vraćen Francuskoj. Kroz grad protiče rečica Lauh, kojom se turisti mogu voziti čamcima u okviru ture La Petite Venise. Što se tiče moje sestre koja je odrasla na velikom, lepom, plavom Dunavu, uska i plitka reka poput ove, predstavljala je smejuriju, tako da smo vožnju istom prepustile drugima. Grad je poznat po bajkovitom osvetljenju, oko 900 izvora svetlosti omogućavaju jedinstveni ,,light show'' i svaka boja ima svoje simbolično značenje.

Slika

Slika

Iz Kolmara su August Bartoldi, tvorac čuvenog Kipa slobode u Njujorku, pa se mogu posetiti njegov muzej i replika Kipa slobode koja se nalazi na ulasku u grad; i Džordž Čarls de Hekeren, oficir koji je na dvoboju usmrtio Aleksandra Puškina.

Slika

Slika

Da je Kolmar prelep gradić, više govore fotografije u prilogu. Ali sa druge strane, užasno je dosadan. Bar je nama tako bilo. Da li zbog kiše i hladnoće, ili možda zato što 1. maja ništa nije radilo, ne znam. Sa svojih 65 hiljada stanovnika, osim kulturne baštine, nema ništa drugo da ponudi. Zato se uglavnom na ulicama mogu videti penzioneri ili mladi roditelji sa sitnom decom u kolicima. Bile smo smeštene u hotelu koji je na dva minuta hoda od centra grada, pa smo tog dana jedno tri puta obišle uži i širi centar. Kasnije u toku dana, po neki restoran je i bio otvoren i uspele smo da nađemo piceriju, a uveče čak otišle na pivo. Niko ne govori engleski, pa nam je izbor bio prilično ograničen, jer bismo često prolazile pored restorana i pokušavale da naslutimo šta je na meniju. A možda ja samo u stvari nisam imala priliku da osetim noćni život, jer su mi noge konstantno bile mokre od kiše, pa sam večeri uglavnom provodila u hotelskoj sobi, sušeći fenom jedine patike koje sam ponela. Mada sumnjam. U svakom slučaju, lepo iskustvo. Ko voli miran život, to mesto je idealno. Zbog položaja grada, svakog dana smo obilazile druga mesta, i Kolmar nam je bio baza i mesto za odmor, nakon dugog dana na drugim destinacijama.

Slika

Slika

Sledećeg dana, u planu je bila ,,Švica''. Cirih i Bazel. Jedva sam čekala da odem, jer sam oduvek verovala kako je tamo život idealan, priroda i gradovi su prelepi, ali nekako nisam verovala da će me put ikada navesti. Od Kolmara, autobusom do Bazela treba 45 min, a 2h do Ciriha. Tako da se šansa pružila i konačno smo otišle u Cirih, grad čokolada, satova, banaka i sireva.

Slika

Slika

Ali posle nekoliko minuta hodanja kroz glavno šetalište Bahnhofstrasse, obilaska najpoznatijih crkava (Grossmunster je glavna protestanska crkva sa dva tornja i crkva Fraumunster - izgrađena kao ženski samostan), mostova preko reke Limat i jezera u podnožju Alpa, jasno mi je bilo da ovo mesto nije za mene. Nakon one ušuškanosti u Kolmaru, došli smo u hladan, sterilan grad kom bi svaka apoteka pozavidela. Ni na jednoj fasadi nema pukotine, građevine koje postoje tu stotinama godina, u odličnom su stanju i izgledaju kao nove, na ulici nema nijednog papirića... Daleko od toga da meni smeta što na ulici nema đubreta i ne podrazumeva se da to što dolazim iz Srbije, tako nešto očekujem, ali u poređenju sa drugim evropskim zemljama koje su takođe uređene, svaka ima neku toplinu, neki šmek i šarm, čega ovde nema. Ljudi izgledaju kao roboti, u svojim skupocenim odelima deluju kao da nemaju probleme. Možda mi odavde to ne razumemo, jer dolazimo sa prostora gde se oduvek ratovalo, ali Švajcarci su uvek bili neutralni i ubirali plodove svakog rata, sa svih strana. Prosek plate je 5500 franaka, tj. evra, jer je sada odnos franka i evra 1:1. Menjačnica nema, pa smo prinuđeni da plaćamo u evrima, kusur dobijamo u francima i hteli to ili ne, opet smo prinuđeni da potrošimo i taj kusur koji je uglavnom u metalu i koji nigde u menjačnici van Švajcarske, ne može da se promeni. Nakon nekoliko sati obilaženja grada, znamenitosti i gledanja u izloge sa cenama od po nekoliko cifara u nizu, odlučile smo se za uličnu hranu: kobasice, koje su nas koštale 14 franaka, tj. 14 evra. Znači, dva hot dog-a, platile smo 1500 din. Kusur je bio 6 franaka od kojih smo mogle da kupimo samo vodu i sok u nekom marketu. U McDonaldsu, na primer, dva mala pomfrita koštaju 10e.

Slika

Slika

Dok smo sedele na zidinama sa kojih pogled puca na ceo Cirih, pročitale smo neke zanimljivosti o Švajcaracima. Na primer, Švajcarci su poznati kao velike tužibabe. Komšija će prijaviti komšiju ukoliko se ovaj prvi nepropisno parkirao - čitaj: za centimetar prešao preko linije. Postoji jedan ili dva dana u nedelji kada se đubre izbacuje iz kuće u kontejnere. Ukoliko se đubre iznese bilo kog drugog dana koji nije predviđen za to, takođe sledi kazna. Čula sam da vlasnici pasa moraju da sa svojim ljubimcima prođu posebnu dresuru za koju se dobija posebna dozvola, a koja omogućava da vlasnik može da ostavi psa ispred prodavnice, i za to vreme, ljubimac ne sme da obraća pažnju na druge pse. Takođe, u bankama, pored stambenog kredita, kredita za automobil i slično, može se podići i kredit za odlazak u ekskluzivniji restoran. 

Slika

Slika

Švajcarci nemaju metro, a glavni gradski prevoz su plavi i zeleni tramvaji nalik našim koje smo dobili baš iz Bazela pre mnogo, mnogo godina. Znači, isti kao naši, samo noviji. Takođe, tvrde da je njihova voda sa česme i fontane zdravija i čistija od one kupovne, pa smo tu vest primile sa oduševljenjem.

Slika

Bazel je manji, ali sličan Cirihu po mostovima i reci Rajni koja tuda protiče, zgradama, katedralama i crkvama. Nalazi se na tromeđi Švajcarske, Francuske i Nemačke i poznat je po jedinoj luci u zemlji. Poznata građevina je Katedrala iz 11. veka, nalazi se na mirnom, kaldrmisanom trgu, okruženom divnim zgradama. Odatle se spuštamo na glavno šetalište na kom ima svakakvog sveta, uličnih svirača i atmosfera je potpuno drugačija od one prethodne. U produžetku se nalazi Gradska većnica, zgrada jarko crvene boje, iz 15. veka, a preko puta su tezge sa šunkom, sirevima i voćem, tramvaji se smenjuju i sve vrvi od života. Bazel mi se više dopao, jer nije tako ,,straight'' kao Cirih i nisam osećala onu cirišku neprijatnost.

Slika

S druge strane, sve ove informacije ne treba uzimati zdravo za gotovo. Ovo je samo moje viđenje stvari i svakako da se mnogi neće ili hoće složiti sa mnom. Drago mi je što sam otišla, jer sam razbila svoje iluzije. Prijateljica mi je pred odlazak ispričala svoju verziju koja je totalna suprotnost od ovoga što smo mi doživele.

Slika

Utisak je verovatno bolji ako odete kod prijatelja u posetu, pa se neke stvari vide i osete na neki drugi način, ili ako odete ciljano u Cirih, bez prethodne posete nekih šarenih gradova, malih i velikih Venecija gde sija sunce i sve izgleda kao proleće i pesma.

Slika

Povratak u kišni Kolmar, nikada mi nije bio draži, nego tog dana.

Strazbur

Slika

Slika

Prošle godine, naišla sam na fotografije grada čije ime mi nije bilo poznato i odmah se u mislima teleportovala na to mesto, zamislila svoj život tamo i dočekala duboku starost. Na fotografiji, grad je bio okupan suncem, ukrašen cvećem, ležao na nekoj vodi sa mostovima svuda naokolo i divnim nekim kućama. Zato mi nije bilo teško da odlučim u roku od odmah da ću posetiti Kolmar, jer je to mesto sa fotografije neverovatno podsećalo na našu trenutnu destinaciju. Nekako slučajno, saznam da je taj zamišljeni grad na svega pola sata vozom od Kolmara i mi se tog petog dana našeg putešestvija, uputismo u Strazbur.

Slika

Slika

Kiša nas je neprestano pratila, ali koga briga, u Strazburu smo! Sve isto kao Kolmar, s razlikom što je ovo živ grad u kome se stvari dešavaju. Otišle smo potpuno nespremne, jer je poseta bila neplanirana, pa ništa nismo znale, ni gde otići, ni šta videti, nijednu priču, ali utoliko bolje, jer smo slučajno otkrivale grad, a imale ceo dan na raspolaganju. Malo uz pomoć grupe, a malo po našem osećaju, krenusmo od železničke stanice pravo, pešačkom zonom, preko mostića sa saksijama cveća na reci Il koja se uliva u Rajnu. Sa jednog trga stiže se na sledeći, pa na sledeći, a svaki naredni je lepši od onog prethodnog. Prostran, ima mesta za sve, svaki okružen kućama koje liče na one koje viđamo na metalnim kutijama od čokolada. A onda dolazimo do trga sa jednom grdosijom od katedrale - Cathédrale Notre-Dame de Strasbourg, koja se ne može uslikati iz jednog dela, jer je toliko visoka, pa je jedini način da se legne na kaldrmu (što sam sigurna da turisti rade kada ne pada kiša). Teška gotika, izgleda kao neka čelična instalacija sa milijardu detalja i bukvalno oduzima dah. Neverovatno kako su takve katedrale pravljene, to mi je uvek bilo fascinantno. Prošlo je četiri veka dok nije dobila sadašnji oblik (1015 - 1439). Sa svoja 144 metra, druga je katedrala po visini u Francuskoj, a peta u svetu. Bukvalno se vidi sa svake tačke u gradu i zato je snalaženje po strazburškim ulicama veoma jednostavno. Na tom istom trgu, odmah pored, nalazi se najlepša kuća u Strazburu - Kamerzel, neobična, pomalo mračna, sa drvenim detaljima i unikatnim prozorima.

Slika

Slika

A onda odatle, krenule smo u potragu za delom grada ,,Petite France''. Pošto mi snalaženje uz mapu nikada nije bilo jača strana (ko će se snaći u toj gomili linija i krivulja), orijentisale smo se po katedrali i slikama sa razglednice. Mostovi, mostovi, divni mostovi, kuće sa drvenim elementima, crkve, muzeji, cveće, i malo po malo, dođosmo do ,,male Francuske'', gde se reka Il račva u četiri pravca i prolazi ispod Pokrivenih mostova - Ponts Couverts, sa četiri odbrambene kule. Preko puta Pokrivenih mostova, nalazi se Vauban brana (napravljena 1690. godine sa namerom da potopi ceo južni deo grada, ukoliko je potrebno), i sa terasom na vrhu sa koje se vide ,,mala Francuska'', reka Il, Katedrala i kišom okupani krovovi Strazbura. ,,Mala Francuska'' predstavlja četvrt sa restoranima, suvenirnicama, malim uskim ulicama, opet bajkovitim kućama i mostovima koji se ukrštaju. Za razliku od Švajcarske u kojoj je odlazak na kafu bio nemoguća misija, s obzirom na to kakve su cene, u Strazburu može se naći espresso za 1.10e, klopa u restoranima od 10e pa naviše, suveniri oko 3e, i sve ukupno, veoma pristojno i pristupačno. Meni je ,,highlight'' dana bila vožnja na vrtešci sa konjima, jer sam oduvek maštala da se vozim na ,,ringišpilu iz filmova''. Zamalo da budem jedina tridesetogodišnjakinja sa gomilom dečice, ali me je spasila devojka iz grupe koja mi se pridružila, pa se tako rodilo i novo prijateljstvo :).

Slika

Slika

U Strazburu postoje tri univerziteta, bolnica i Medicinski fakultet koji se nalaze u zgradi nalik nekoj tvrđavi, Evropski parlament i Savet Evrope. ,,Marseljeza'' je baš ovde napisana. Kao i Kolmar, često se pripajao Nemačkoj, pa Francuskoj. Za vreme Drugog svetskog rata, dolazi do germanizacije stanovništa, francuski jezik se zabranjuje, a ulice menjaju nazive, sve do 1944. kada se opet pripaja Francuskoj. Od 1960, postaje mesto francusko - nemačkog pomirenja, kada se udvostručuje broj mostova koji spajaju obe obale Rajne. Ukoliko se desi da baš iz Kolmara krenete u Strazbur, vozna karta je 36e, ali ako u ekipi imate od dvoje do petoro, mogu se podeliti troškovi, pa je nas izašlo 7e po osobi. Ta ista povratna karta može da se koristi i u gradskom prevozu u Strazburu. Sunce je konačno izmilelo kada smo već krenuli nazad, a u glavi se neprestano vrtelo: ,,sve smo mogli miiiii, da je duuužiiii, biooo daaaaan.....''

Slika

Naša misija, 6 dana - 6 gradova, završila se u ,,Gradu romantike'', Veroni, na severu Italije, 120 km od Venecije, 520 km od Rima. U prvih 15 minuta, svima nam je bilo jasno da je grad u stvari muzej na otvorenom, sa ostacima građevina koje su tu od 1. veka p.n.e. Od ljudi koji su je već posetili, čula sam da je to mali grad, poznat po Romeu i Juliji i onako, ,,ništa posebno''. Moj utisak je potpuno drugačiji.

Slika

Slika

Naravno, opet smo bez mape. U nadi da će nas vodiči polako provesti kroz grad, kako bismo znale gde smo i kuda ćemo posle, naša jutarnja šetnja je izgledala otprilike ovako: ,,vidite, ovo je Arena, zatim jedan, treći, peti trg sa ostacima rimskog carstva, aha, vidite ovo je Julijina kuća, hajde slikajte se, idemo dalje, vidite, ovo je grobnica vladara neke dinastije, sada smo ispred najstarije kapije grada, sad idemo prema drugoj najstarijoj kapiji grada, ovo je most, vidite preko puta su vam zamkovi, možete slobodno do tamo, ovo je reka Adiđe, evo ovde se rastajemo, u 19h skup kod Arene.'' Okeeeej. Nit' se sećam kako smo došle dovde, niti imam utisak da je ovaj grad tako mali, niti znam šta smo videle, a ne znam ni kako da se vratimo nazad. Ali imamo ceo dan pred nama, tek je 9h ujutru. Ubrzo smo shvatile da u stvari i nije toliko komplikovano kao što se čini na prvi pogled i oslanjajući se na naš osećaj, ipak uspele da istražimo svaki delić ovog muzeja.

Slika

Slika

Čari lutanja u nepoznatom gradu i evo nas opet pred Arenom koja datira iz 1. veka p.n.e. i koja je mogla da primi 22 000 ljudi. Služila je za borbe gladijatora i konjičke trke, a sada se u njoj održavaju koncerti, opere i predstave. Po veličini je treći rimski amfiteatar. Od Arene se može bilo kojom ulicom do sledećeg trga i spomenika i kojom god ulicom da idemo, uvek ćemo izaći na nešto što nam je već poznato. Ulice u ovom delu predstavljaju pešačku zonu, sa prodavnicama poznatih modnih brendova i ostalim radnjama, ali umesto širokih zona za pešake, ovde su ulice mnogo uže, popločane kaldrmom, a kuće veoma stare i visoke. Najveći trg je Trg Erbe na kom se nalaze skulptura Madone, kula od cigala, palata Mafei i statua lava, simbol Marka Pola koji se može videti svuda po Veneciji. Ovde su najstarije kuće Verone sa freskama na kojima su prikazani Neznanje, Opreznost, Zavist, Proviđenje i Borba džinova. Na trgu je veoma živo, u sredini su tezge na kojima se mogu kupiti pica i razne đakonije od testa, voćne salate, sladoled, suveniri. U produžetku trga, stiže se do Julijine kuće. Na ulazu u dvorište oba zida sa leve i desne strane, ispisana su ljubavnim porukama, a između ostalog, na samom vrhu može se videti velikim slovima: ,,Kosovo je Srbija''. Od Šekspirove Julije, Verona ima veoma dobru zaradu, jer je godišnje poseti tri miliona turista. U dvorištu kuće iz 13. veka, stoji bronzana statua Julije. Po legendi, devojke treba da dodirnu Julijinu desnu ruku i pomisle ljubavnu želju, a mladići desnu bronzanu dojku, zbog čega su oba dela uglačana. Ovaj ritual smo i sestra i ja preskočile, malo jer nam nije bilo do dodirivanja nečega što je već toliko ljudi pre nas dotaklo, a malo, jer smo u ljubavi odveć srećne, avaj. Iznad Julijine statue je balkon na kome su se ona i Romeo zakleli na večnu ljubav. Sve ovo se može obići bez plaćanja, ali ko želi da poseti kuću i popne se na terasu, mora da odvoji između 10 i 22e, u zavisnosti koje delove posećuje. Što se tiče Romeove kuće, ona je u veoma lošem stanju zbog čega je zatvorena za javnost, ali se zato može obići Bazilika di San Zeno u kojoj se par tajno venčao.

Slika

Slika


Po završetku ove posete, vraćamo se na Trg Erbe sa kog se ulazi u Gospodski trg. Prolazimo ispod okačene kosti za koju se veruje da je rebro kita, jer pouzdanijih informacija nema i zna se sigurno da je ovde od 17. veka. U vreme izgnanstva, Dante je živeo u Veroni, pa otud njegov spomenik u samom središtu trga. Okolo su palate tamno narandžaste, crvene i žute boje sa kulama, crkve, zatvoreni bunari i arheološka nalazišta, a u produžetku je grobnica porodice Saliđeri iz 14. veka. Sahranjeni su u uzdignutim grobnicama, jer se verovalo da će tako biti bliži Bogu. A onda stižemo do brojnih mostova. Celom dužinom preko puta, u brdima iznad reke, vide se palate i građevine o kojima ne znam mnogo, ali ko ostaje u Veroni, sigurno da ih treba obići. Mi smo imale toliko vremena da se popnemo na prvi vidikovac odakle je pogled neverovatan. Kroz krošnje drveća, tek odatle vidi se šarenilo zgrada, crveni krovovi i crkve sa kulama i tornjevima. A onda se opet spuštamo nazad, lutamo, nailazimo na kapije iz davnina i pitamo se kako li je ovo izgledalo pre toliko godina i kako je moguće da se toliko godina očuvalo.

Slika

Što se tiče cena, kafa je veoma jeftina, od 1-1,5e. Kasnije smo saznale i shvatile da se naplaćuje i usluga sedenja, pa cena kafe za uz šetnju i ispijanja iste u kafiću nije ista, na tu cenu otprilike se dodaje još 1e. Klopa na ulici je oko 3e, a na onim tezgama se može stvarno svašta kupiti. Kugla sladoleda, 1e. Cena pojedinačne ulaznice za Arenu je 10e.

Slika

Italija je divna zemlja sa bogatom istorijom, a u Veroni, skoro da se mogu opipati spoj prošlosti i savremenog doba. Ljudi su bliski, smeju se od srca, uživaju u životu, svaka starija dama pomalo liči na Sofiju Loren, a zalizani šmeker u poznim godinama, namiguje nam i želi dobrodošlicu.

Slika

Priča se završila povratkom u Beograd, a ono što mi preostaje jeste da uživam prisećajući se te nedelje i možda nekog podstaknem da otputuje.

https://www.youtube.com/watch?v=Ciqf8yMVzAk

Veliki pozdrav!
Majus


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: 6 dana, 6 gradova
PostPoslato: Četvrtak, 22 Oktobar 2015, 21:16 
Nije prisutan
Izviđač
Izviđač

Pridružio se: Petak, 22 Avgust 2014, 23:54
Postovi: 115
Odlična reportaža, svaka čast


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: 6 dana, 6 gradova
PostPoslato: Petak, 23 Oktobar 2015, 07:50 
Nije prisutan
Početnik
Početnik

Pridružio se: Sreda, 07 Oktobar 2015, 22:24
Postovi: 72
Hvala :)


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: 6 dana, 6 gradova
PostPoslato: Petak, 23 Oktobar 2015, 16:12 
Nije prisutan
Pomoćko
Pomoćko
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 20 Avgust 2014, 22:28
Postovi: 19554
Lokacija: Ministarstvo za odnose sa javnoscu RP
Pol: Seka
Draga Majus, jos jedna tvoja "prica", u kojoj sam uzivala od pocetka do kraja! :bravo: :ljubac: Kao da putujem zajedno s tobom, tako mi lezi "stil pisanja"! :clap:

Sto se tice Svajcarske i Verone, dozivljaj nam je gotovo identican! :op-op: Za razliku od tebe, ja sam bila u Zenevi...isto mi se potrefilo da je gotovo oba dana padala kisa...zapravo, padala je "bas onda kad ne treba"(dok smo, sa sjajnim vodicem, obilazili grad)....kada je bilo "slobodno vreme", zasijalo je sunce! :shifty:

A Verona....ahhhh, sta reci?! Mene je "kupila", isto kao i Venecija! Volela bih da je opet vidim! :ljubac:

_________________
svuda podji, na tasos dodji!

SlikaSlika SlikaSlikaSlikaSlika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: 6 dana, 6 gradova
PostPoslato: Petak, 23 Oktobar 2015, 16:56 
Nije prisutan
Početnik
Početnik

Pridružio se: Sreda, 07 Oktobar 2015, 22:24
Postovi: 72
Draga Pefkari :)

Volela bih da obidjem Zenevu, svi kazu da je tako topla i drugacija od hladnog Ciriha.

Veliki pozdrav!


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: 6 dana, 6 gradova
PostPoslato: Petak, 23 Oktobar 2015, 17:06 
Nije prisutan
Pomoćko
Pomoćko
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 20 Avgust 2014, 22:28
Postovi: 19554
Lokacija: Ministarstvo za odnose sa javnoscu RP
Pol: Seka
E, vidis: ja sam je dozivela bas tako kako si opisala Cirih i Bazel...kao "sterilnu", "hladnu"...nista ruzno nisam dozivela, grad je ok....ali, izgleda da sam ja ocekivala nesto "bajkovitije"...ne znam...svakako da mi je drago sto sam je videla, jer mi je to, oduvek, bila zelja....nazalost, nikako da stignem da sednem i napisem svoj dozivljaj....jer, ja sam je obisla "na neki drugi nacin", bila sam na tzv. "studijskom putovanju" sa medicinskim sestrama (ja nisam med. sestra!)... :D

Samo da dodam, ono sto zaboravih: slike sa puta su ti DIVNE! Cini mi se da, kao u "Meri Popins", mogu da "udjem" u svaku od njih! Hvala ti! :ljubac:

_________________
svuda podji, na tasos dodji!

SlikaSlika SlikaSlikaSlikaSlika


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: 6 dana, 6 gradova
PostPoslato: Petak, 23 Oktobar 2015, 17:24 
Nije prisutan
Početnik
Početnik

Pridružio se: Sreda, 07 Oktobar 2015, 22:24
Postovi: 72
Ma, ta sva mesta su toliko lepa, da fotografije ne mogu biti lose :)


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: 6 dana, 6 gradova
PostPoslato: Subota, 24 Oktobar 2015, 10:37 
Nije prisutan
Svetski putnik
Svetski putnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: Četvrtak, 21 Avgust 2014, 05:46
Postovi: 3783
Lokacija: Beograd / Jagodina
Pol: Bata
Imam malu prednost nad ostalim forumašima jer slike vidim ranije, mada izostane faktor iznenađenja. Ove su mi se posebno dopale.
Vidim da većina nas ima isti utisak kada pročita tvoje putopise. I realno te pohvale nisu samo kurtoazne. Ja putopis ocenjujem po tome da li me zagolica toliko da odmah otvorim kartu i pogledam gde se to mesto nalazi, da li ima agencija koje nude slično putovanje, šta se još može obići u okolini, koliko bi koštalo putovanje i sl. U tom smislu je svaki tvoj putopis do sada bio vrhunski jer traje mnogo duže od vremena potrebnog da se pročita.
A o Kolmaru sam znao samo da tamo postoji kopija Kipa slobode, a ni slutio nisam da je tako bajkovit.


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: 6 dana, 6 gradova
PostPoslato: Ponedeljak, 26 Oktobar 2015, 10:31 
Nije prisutan
Početnik
Početnik

Pridružio se: Sreda, 07 Oktobar 2015, 22:24
Postovi: 72
Pa divno :)
Hvala vam puno!


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: 6 dana, 6 gradova
PostPoslato: Subota, 31 Oktobar 2015, 14:51 
Nije prisutan
Vodič
Vodič
Korisnikov avatar

Pridružio se: Sreda, 20 Avgust 2014, 18:30
Postovi: 6074
Lokacija: Live to camp,camp to live . . .
Pol: Bata
Bravo Majus otvorila si mi oci. :shock: Za Kolmar sam do sada znao samo po skijaskim jaknama od sad i malo preko toga,zahvaljujuci tebi. :bravo: Samo nastavi uzivamo u putovanju s'tobom. :roll:

_________________
svima dobro nikome zlo,nama sta preostane


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: 6 dana, 6 gradova
PostPoslato: Utorak, 03 Novembar 2015, 23:40 
Nije prisutan
Početnik
Početnik

Pridružio se: Sreda, 07 Oktobar 2015, 22:24
Postovi: 72
Hvala Deki! :))


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: 6 dana, 6 gradova
PostPoslato: Utorak, 17 Novembar 2015, 09:52 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Petak, 29 Avgust 2014, 11:39
Postovi: 17771
Pol: Seka
Majus je napisao:

Slika


Pousti ti to, dosadan Kolmar, ja bih baš uživala da provedem bar jedan dan tamo, divni mirni gradić, fino bi mi legao. :D

O Strazburu ne moram ništa ni da kažem, svakako spada u najlepše gradove, koje treba obavezno obići i jedva čekam i maštam o tome. Verujem ti za Bazel i Cirih, jako bogata i organizovana država prosto "ne dozvoljava" da nešto bude zapušteno, te zato verovatno i izgleda tako sterilno. Ono što je stvarno strašno, jesu te cene :nevera: , nije to za naš džep.

Što se tiče Venecije i Verone, raduje me što apsolutno znam o čemu pričaš, jer sam, na moju sreću bila tamo. Stvarno, oba grada su velika, a svaki ćošak, ulica i svaka građevina su jedna posebna proča iz istorije. Ja sam oduševljena koiko su ti stari dvorci, katedrale i ostale zgrade tako lepe, sa neverovanto puno detalja i koliko su velike! Impozantne. Inače, razumem i to kada kažeš da su Italijani opušteni, veseli, neopterećeni, puni života, ljubazni, upravo sam isti utisak stekla o njima. Eh, kako bi mi Srbi i ostali balkanski naoridi, mogli da naučimo da malo više volimo život i lepe stvari u njemu, kao što ga vole Italijani!

Još jedna lepa priča od tebe, hvala Majus!


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: 6 dana, 6 gradova
PostPoslato: Utorak, 17 Novembar 2015, 11:43 
Nije prisutan
Početnik
Početnik

Pridružio se: Sreda, 07 Oktobar 2015, 22:24
Postovi: 72
milenaidaki, ako nemas problem da se vozis autobusom, predlazem ti da pogledas ponudu preko agencije preko koje smo mi isli na ovu turu, za novu godinu:http://www.jungletribe.com/sr/putovanja/novagodina/kolmar-strazbur-nova-godina.

I hvala ti :)


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: 6 dana, 6 gradova
PostPoslato: Utorak, 17 Novembar 2015, 12:53 
Nije prisutan
Rođen spakovan
Rođen spakovan
Korisnikov avatar

Pridružio se: Petak, 29 Avgust 2014, 11:39
Postovi: 17771
Pol: Seka
Hvala Majus!!! :)


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 14 Posta ] 

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je prisutan

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 4 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete menjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  

cron

Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Putovanja u srcu © 2014-2019.