Rado bih Petronije ja na neku novu destinaciju, čak ni kofer još nisam napunio zimskom garderobom, ali mora bar par meseci da sačekam da se oporavi kartica u banci.
Trijumfalna kapija i park CiutadellaAko planirate da obiđete park najbolje je metrom do stanice Arc de Triomf (crvena L1 linija) ili Ciutadella / Vila Olimpica (narandžasta L4 linija). Pomalo neobično obišao sam park ujutru, obično mi na putovanjima park bude predah između dva obilaska. Kao što sam napisao na portalu, nedeljom je ulazak u neke muzeje posle 15h besplatan kao i u katedralu, pa sam Gotsku četvrt planirao za poslepodne, na plažu mi je bilo bezveze da idem rano ujutru i tako prva stanica obilaska postade park Ciutadella.
Za razliku od Trijumfalnih kapija u drugim gradovima ova nije podignuta kao spomenik pobednicima u nekom ratu i nikada ispod nje nije prošetala vojska. Podignuta je za Svetsku izložbu 1888 u okviru sređivanja parka. Te Svetske izložbe održavaju se od 1851 pa sve do danas, sledeća će biti u Astani 2017, nominalno na 5 godina mada nije baš tako. Verujem da su nekada bile važne da zemlja pokaže svoju moć. Da nije bilo tih izložbi danas ne bi imali ni Ajfelov toranj u Parizu, Atomijum u Briselu, možda ni televiziju jer je prvi tv prenos takođe prikazan na jednoj ovakvoj izložbi.
Meni su bile zanimljive tezge postavljene između Trijumfalne kapije i ulaska u park. Prodavali su se tu suveniri, ali oni pravi zanatski a ne kineski koji u svakoj zemlji liče jedni na druge, igračke, nakit, a najviše tezgi bilo je sa hranom.
Generalni utisak mi je da hrana nije skupa. Naravno poredeći sa našim standardom to je teško reći, ali u poređenju sa Parizom, Rimom, pa čak i Grčkom tokom letnjih meseci cene su ok. Ima dosta restorana, kafea sa "lakim" obrocima, ulične hrane, a kako je Barselona kosmopolitski grad ima i Mek, KFC, Burger...
Mogao bih ovde i nešto o hrani da napišem. Katalonska kuhinja je kombinacija morskih i planinskih proizvoda. Nisam baš nešto mnogo bio u restoranima, ali sve što sam probao bilo je super ukusno, porcije nisu baš velike. Napojnice ne ostavljaju, a u vodičima piše da se hrana koja vam preostane ne pakuje, ali to ne znam, ja sam pojeo sve što su mi doneli
Ako ste u Barseloni nekoliko stvari ćete sigurno da probate:
TapasU principu to su mali zalogaji, koji se služe ili kao predjela dok čekate glavno jelo ili kao zalogaji uz piće. Postoji nekoliko legendi kako su oni nastali:
Po jednoj nekada su ljudi u kafanama pokrivali čaše vina parčićima hleba kako u čašu ne bi upadale mušice, pa se na kraju obroka tim hlebom omazivao tanjir ili bi se poslednji zalogaji pojeli uz njega.
Po drugoj Katalonski kralj Alfonso X je bolestan ležao u krevetu pa su mu kuvari donosili male obroke uz par gutljaja vina. Kako se on čudesno oporavio pripisao je to načinu ishrane pa su se od tada obroci služili na taj način.
Najverovatnije je da je jednostavno bio potreban lak obrok između dva glavna obroka.
Tapas može biti svašta, prepečen hleb premazan paradajzom i belim lukom, masline, šunka i sir, kolutovi kobasice, mali omlet... Košta od 1 do 6 evra u zavisnoti šta je i kolika je porcija.
Šunka i kobasicePo šunci je Španija posebna, a u Kataloniji su ponosni i na čerizo kobasicu. Kilogram šunke košta od 15 evra pa naviše, prodavnica ima po celom gradu. Za turiste ima i vakumiranih pakovanja, a u mnogim radnjama listići šunke se prodaju u fišeku. Ja sam probao tu čuvenu čerizo kobasicu koju u emisijama o kuvanju često pominju i odlična je. Ne znam sa kojom bih je uporedio, nije tako osušena kao čajna. Originalno je blago ljuta, a ima ih u svim varijantama. Postoje i druge kobasice, poznata je još kobasica uvaljana u biber.
Omlet sa krompiromTakođe je popularno predjelo, prvo se prži rendani krompir i luk koji se zaliju jajima.
PaeljaJelo je dobilo ime po tiganju u kome se sprema (plitak tiganj sa ručkama). Nekada jelo siromašnih i ribara, popularno zbog toga što se koristi samo jedan sud za spremanje, a danas je zaštitni znak gastronomije Španije. U osnovi je to pirinač sa nekim mesnim dodatkom (u Barseloni najčešće morski plodovi, u Valensiji piletina...) i povrćem. Služe ga u tom malom tiganju, vrelo.
Katalonski kremDesert nešto poput krem brulea, samo malo veća porcija.
ĆurosiMeni to liči na tulumbe, testo je sličnog ukusa i na isti način se prži. Samo se ne preliva sirupom već šećerom i jede se uz toplu čokoladu. Meni je bilo malo masno.
TuronNe znam kako bi se to zvalo kod nas. Nešto kao bela alva sa lešnicima, pravi se od meda, šećera u prahu i lešnika i prodaje u tablama.
SangrijaCrveno vino pomešano sa sokom od pomorandže i šećerom, služi se uz kockice voća i leda.
Da se vratimo u park. Otvoren je između 10:00 i 20:00, ulaz se ne plaća. U parku se nalaze čak dva muzeja: zoološki u veoma zanimljivoj i značajnoj zgradi (3,5e je cena ulaznice) i geološki muzej kao i zoološki vrt (19e za odrasle, 11.5e za decu). Za tropsku baštu nisam našao obaveštenje o ceni ulaznica, možda je ona obuhvaćena ulaznicom u muzej. Obilazak Parlamenta moguć je samo par dana u toku godine.
Mnogo lepo i romantično mesto je veštačko jezero u sredini parka, okolo su postavljene klupe. Moguće je iznajmiti čamac (3e po osobi za 30 min) i ploviti po jezeru.
Najviše turista ima oko Kaskadne fontane. Jeste lepa, ali je u svim turističkim vodičima navode i zbog činjenice da je Antonio Gaudi koji je neraskidivo povezan sa turizmom Barselone na njoj radio kao student. Tu oko fontane ima i puno dece.
Ono što je meni na putovanjima uvek super je kako park "kod njih" može da bude tako čist i uredan. Nisu Španci baš neki uređeni, u saobraćaju ne poštuju mnogo propise, nije ni grad tako sterilno čist kao u drugim zemljama, ali parkovi i plaže su im besprekorni. I druga stvar koja me uvek ostavi bez reči su bicikle koje možete da "iznajmite" tako što ostavite 2e, vozite se po parku, vratite bicikl i uzmete svoje pare nazad.